Boško Petrović Lionel Hampton Milt Jackson Gary Burton Bobby Hutcherson
Industrijski proizvođači
Musser, Yamaha
Vibrafon je glazbeni instrument koji koristi palice ili maljice za proizvodnju zvuka, a dolazi iz porodice udaraljki. Prvi puta pod imenom vibrafon pojavljuje se 1921. godine u Sjedinjenim Državama.
Vibrafon se sastoji od metalnih (aluminij) pločica, a ispod njih se nalaze cijevi različitih dužina koje proizvode vibrirajući zvuk. Vibrafon također ima i pedalu, koja se koristi slično kao i kod glasovira. Vibrafon je solističko glazbalo. Najčešće se pojavljuje u jazz glazbi kao primarno glazbalo ali također i u simfonijskim i zabavnim orkestrima kao sastavni dio udaračke sekcije. Skladbe za vibrafon se pišu u g-ključu i ima raspon od tri oktave: od f do f.
Povijest glazbala
Vibrafon je vrlo stari instrument koji porijeklo vuče s otoka Jave i Balija.[1]Tvrtka Leedy Manufacturing iz Sjedinjenih Država prvi puta glazbalo pod imenom 'vibrafon' prodaje 1921. godine. Međutim taj se instrument značajno razlikovao od ovog današnjeg koji je poznat pod tim imenom. The Leedy vibrafon postiže stupanj popularnosti nakon što ga u skladbama "Aloha 'Oe" i "Gypsy Love Song" koristi Louis Frank Chiha ("Signor Frisco")[2]
Dijelovi vibrafona
Vibrafon se sastoji od metalnog okvira iznad kojeg su dvije drvene letve na kojima se nalazi niz od šest do petnaest pločica od mekog metala (aluminij). Pločice su postavljene na postolje (saron) iznad rezonatora od cijevi. Cijevi su okomito obješene ispod pločica i sadrže male lopatice koje se okreću pomoću električnog motora učvršćenom na desnoj strani metalnog okvira. Ispod pločica nalazi se prigušivač zvuka, na kojem se nalazi poluga koja se pokreće pedalom. Kada je pedala u gornjem položaju, poluga se diže i ton je prigušen i prilično je kratak. Pop pločicama se udara palicama koje mogu biti različite veličine, a najčešće imaju glavu presvučenu vunom. Da bi se odsvirao čitavi akord, u isto vrijeme se koriste dvije, tri ili čak četiri palice.
Tehnika sviranja
Vibrafonist Gary Burton i gitarist Julian Lage. Stila sviranja s četiri palice.
Svjetski vibrafonisti u grubo se mogu podijeliti u dvije skupine, oni koji sviraju s dvije palice i oni s četiri, dok u stvarnosti takva podjela i nije slučaj. Mnogi svirači biraju između dvije, tri i četiri palice, što ovisi o glazbenom zahtjevu i njezinoj situaciji.
Određenim brojem palica prilikom izvođenja glazbe dobivaju se različiti zvukovi i stilovi. U novije doba te razlike nisu toliko opsežne kao što su bile kada je Gary Burton prvi puta predstavio svijetu stil s četiri palice ali još uvijek postoje u velikoj mjeri.
Olivier Messiaen: Saint-François d'Assise (Saint Francis of Assisi)
Olivier Messiaen: Trois petites Liturgies de la Présence Divine (Tri male liturgije od Princeze Divine)
Olivier Messiaen: La Transfiguration de Notre-Seigneur Jésus-Christ (The Transfiguration of Our Lord Jesus Christ), piano solo, solo na violončelu, solo na flauti, solo na klarinetu, solo na xylorimbi, solo na vibrafonu, veliki orkestar (1965. – 69.)
Lior Navok: Quintet for Vibraphone and String Quartet,[4]
↑The Vibraphone: A Summary of Historical Zapažanja iz kataloga odabranih iz literature solo i mali-ansambla; od Harolda Howlanda; Udaraljke, volume 13, no. 2, ljeto1977.
