Edip rješava Sfinginu zagonetku,
(Ingres, Oedipus et Sphinx, 1808.)

Zagonetka je vrsta zadatka, pitanje ili izričaj, koji treba riješiti razmišljanjem. Zagonetka se postavlja vještim skrivanjem pravog značenja kroz igru riječi ili kroz dvosmisleno značenje.[1]

Zagonetka u užem smislu

U zagonetki se pitanje ili opis koji traže odgonetanje postavljaju tako da sugeriraju nešto drugo od točnog odgovora, pa odgonetnuti zagonetku obično znači razumjeti metaforu. S obzirom na tu bliskost odgonetanja zagonetke i interpretacije poezije, pretpostavlja se srodnost nastanka zagonetke i metafore, odnosno pjesme.[1]

Po obliku ih je moguće podijeliti na opisne zagonetke i zagonetke pitalice. Ove druge su starije i nalaze se još u antičkoj kulturi i u Bibliji, na primjer Sfingina zagonetka koju rješava Edip ili Samsonovo rješenje zagonetke Filistejaca. Zagonetke su zabilježene u svim kulturama svijeta, te su značajan dio usmene i folklorne tradicije. Od XVIII. stoljeća objavljuju se u kalendarima, a od XIX. stoljeća u časopisima i knjigama, obično zajedno s poslovicama.

Zagonetke su dio takozvanih jednostavnih oblika (André Jolles, Jednostavni oblici - Einfache Formen, 1930.), jezičnih oblika koji izvorno pripadaju usmenoj kulturi. Strukturom su jednostavniji od umjetničkih oblika književnosti kao što su na primjer novela ili roman, ali se često nalaze sadržani u njima.

U starim usmenim kulturama uloga joj je inicijacijska, zagonetka služi za ispitivanje intelektualne zrelosti ispitanika, njegove upućenosti u određena znanja važna za zajednicu. Primjeri takve uloge nalaze se i u starijoj hrvatskoj književnosti, u Hektorovićevu Ribanju i ribarskom prigovaranju i Držićevim dramama. Također, iz starije hrvatske književnosti poznata je Frankapanova zbirka zagonetaka "Zganke za vrime kratiti".[2]

Primjeri narodnih zagonetaka

Nekoliko primjera narodnih zagonetaka:

Zagonetka u širem smislu

Zagonetke su pogodno odgojno sredstvo, pogotovo za mlađe uzraste. Nastavnici ih koriste za stvaranje raspoloženja prije obrade određene građe. I u mnogim današnjim udžbenicima nalazimo ukomponirane zagonetke, pomoću kojih učenik sam traži odgovore na pitanja. Učenik više nije samo pasivan čitatelj, već čimbenik koji sam pokreće svoje umne sposobnosti i sam stiže do rezultata.[3]

I odrasli se bave rješavanjem zagonetaka. One su za njih hobi, ponekad i strast. Zagonetka je također pogodan materijal i sredstvo natjecanja, koja se organiziraju u raznim medijima, na primjer u obliku kvizova.

U širem smislu, zagonetka obuhvaća i druge oblike, koji se često susreću pod pojmom enigmatika.

Vrste zagonetaka

Pletenica (blizugletka)

Neke od češćih zagonetaka su:

Slovni rebus Spajaljka
NTT TROPA se nalizao
moj nestašni KERA.
S busolom traži
gdje li je bandera.

Vidi još

Izvori

  1. a b "Hrvatska opća enciklopedija", knjiga 11, str. 656 Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009. ISBN 978-953-6036-41-7
  2. Slavko Ježić, "Život i rad Frana Krste Frankopana, s izborom iz njegovih djela. O 250. obljetnici zrinsko-frankopanske pogibije", Matica Hrvatska, Zagreb 1921., Internet Archive
  3. Miljenko Lepšić i Josip Ilić-Dreven, "Društvene igre", Sportska tribina, Zagreb 1981.