| Zvonimir Golob | |
|---|---|
| Puno ime | Zvonimir Golob |
| Rođenje | 19. veljače 1927., Koprivnica, Hrvatska |
| Smrt | 1. lipnja 1997., Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | književnik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1945. – 1996. |
| Književne vrste | pjesme, eseji |
Nagrade | |
| Portal o životopisima | |
Zvonimir Golob (Koprivnica, 19. veljače 1927. – Zagreb, 1. lipnja 1997.[1]), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.
Zvonimir Golob rođen je u Koprivnici 1927. godine. Studirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izbačen je 1948. godine, zbog druženja s tada osuđivanim pjesnikom Tinom Ujevićem.[2] Nakon studija u Zagrebu, jedan je od pokretača časopisa Krugovi, a uređivao je i druge publikacije. Sudjelovao je u osnivanju skupine Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansone.
Golob je svoje pjesme gradio asocijacijom metafora, a posebnu pozornost pridavao je glazbenosti i čitkosti stiha. Objavljivao je i eseje, te prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor tekstova šansona snimljenih na 20-ak ploča i kazeta, a bavio se i umjetničkom fotografijom. Jednom je rekao: "Ja sam samo čovjek koji piše o onome što vidi i čuje....moje pjesme su moja duša".[2]
Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. godine s hrvatskoga jezika na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.