Andrea Mantegna | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Andrea Mantegna c. 1431 Isola di Carturo, Italy |
Smrt | 13. septembar 1506 Mantova |
Nacionalnost | italijanska |
Profesionalne informacije | |
Obrazovanje | Francesco Squarcione |
Opus | |
Polje | slikanje, freska |
Znamenita djela | |
Sv. Sebastijan Camera degli Sposi Agonija u vrtu |
Andrea Mantegna je bio talijanski slikar i bakrorezac (Isola di Carturo, kraj Padove, 1431. – Mantova, 13. rujna 1506.). Najznačajniji predstavnik visoke renesanse u Padovi.
Mantegna je u Padovi bio učenik i posinak osrednjeg slikara Squarcionea. Zarana je izgradio stil precizna crteža, odličnog poznavanja perspektive, plastične modelacije figura i prostora te karakterizacije likova.
U Mantovi je za obitelj Gonzagu naslikao ciklus monumentalnih fresaka u dvorani Camera degli Sposi s mnogobrojnim obiteljskim portretima, dvorskim scenama i iluzionistički oslikanom kupolom (kojom je anticipirao barokne iluzionističke kompozicije).
Osim sakralnih kompozicija (Kalvarija; Smrt Majke Božje; Mrtvi Krist), radio je povijesne kompozicije (ciklus slika Cezarov trijumf).
Njegovo proučavanje perspektive dovelo ga je do vrhunca na njegovom djelu Mrtvi Krist, gdje je Krist prikazan u sjajnom skraćenju s nogama u prvom planu. Krist je prikazan kao bilo koji čovjek, mrtvačke boje sa svetim ranama i prekriven mrtvačkim pokrovom. Likovi koji se uplakani javljaju s lijeve strane su tu samo da upotpune prostor. Sva se slika centrira na tome jadnom ispaćenom tijelu u skraćenju.
Na slici Sveti Sebastijan opet izmučeno tijelo privezano za antički stup, čime se opet ističe veza sa antikom i upotpunjava perspektiva pejzaža u pozadini. Tijelo je mučki zelenkasto, i sve je nekakvog zelenkasto-žućkastog sjaja; inače su Mantegnine boje tmurne i tamne (čak i nebo).
Tradicionalna mučenička tema Svetog Jakova vode na pogubljenje je odrađena na renesansno moderan način; ovde je Mantegna genijalno otišao dalje od stavljanja teme u drugi plan (kao kod Piera della Francesca). Sv. Jakov se i ne vidi od silne mase ljudi i vojnika, a izrazitom “žabljom perspektivom” se ističe arhitektura u pozadini iznad događanja.
U sjevernoj Italiji bio je jedan od prvih bakrorezaca biblijskih i mitoloških prizora (Polaganje u grob; Borba morskih božanstava).
Snažno je utjecao na talijanske i njemačke slikare (Giovani Bellini, Albrecht Dürer).