| ||
Površina: | 62,2 km² | |
Stanovništvo - muškaraca - žena |
8.256 4.044 4.212 | |
Načelnik (župan): | (({mayor))} | |
Prosječna starost: | 38,39 years | |
Nastanjena područja: - domaćinstava: - obitelji: |
30,61 m²/stanovnika 2.510 2.331 | |
Radno sposobnih: - nezaposlenih: |
4.144 673 | |
Prosječna mjesečna plača (August 2003): - bruto: - neto: |
201.187 SIT 131.591 SIT | |
Studenata: | 236 | |
Izvor: Statistički ured Republike Slovenije, popis stanovništva od 2002. |
Beltinci (mađarski Belatinc, nemački Fellsdorf, prekmurski Böltinci) su grad i opština u severoistočnoj Sloveniji.
'Beltinci slovenski: Beltinci; prekmurski jezik: Böltinci,[1] mađarski: Belatinc, Bellatinc, Bellatincz[2] [3] njemački: /Alt/Fellsdorf[4]) su tršćansko naselje usred Dolinskoga u Prekmurju, pokrajini u SI Sloveniji.
Beltinci su ujedno i središte općine Beltinci, u čiji sastav spada pored Beltinaca još sedam zaseoka: Bratonci, Dokležovje, Gančani, Ižakovci, Lipa, Lipovci i Melinci (a koji imaju ovakav akcenat: Brátonci, Dokléžovje, Gánčani, Ížakovci, Lípa, Lipóvci, Melínci).[5]
Prvotno se mesto zvalo Běletinъci, što je množinski etnonim [6], tvoren iz staroslovenskoga osobnoga imena Běletinъ, koje je sačuvano u starosrpskom ličnom imenu Běletin; iz njega je tvoreno kajkavsko krajevno ime Beletinec. Ime dakle ima prvobitno značenja: Stanovnik Beletinova naselja. U starim listinama se krajevno ime prvi puta spominje godine 1322. kao Belethfalua, 1381. kao Belethafalua i 1402. kao Balatincz.[7]
O nazivu kruži i legenda, prema kojoj je imao neki pastir u vlasništvu izvanredno lepu kobilu, koju je nazivao Bela. Toliko ju je cenio, da je nije strugao "štriglom", nego ju je svaki puta češljao češljem. Po toj Beli se je selo počelo nazivati Belotinci. Kasnije su slovo o jednostavno ispustili te je tako nastalo ime Beltinci.
Beltinski dvorac se prvi puta spominje u dnevniku Bánffyjeve porodice godine 1532.; ipak smatraju, da je dvorac stariji te da potiče već iz 13. veka. Turska pustošenja krajem 17. veka i pljačke Kruca na početku 18. veka diljem Prekmurja i susednih zemalja su ostavile duboke tragove također na ovoj inače čvrstoj građevini.
Pedesetih godina prošloga veka je taj divni dvorac jugoslovenska komunistička vlast u svojoj mržnji do »natražnjaške« prošlosti i zanesenosti za »naprednu« budućnost htela porušiti. Tome se sa za ona gvozdena vremena neverovatnom odlučnošću i hrabrošču uspešno suprotstavio zaljubljenik u starine i njihov sakupljač Nikolaj Szepessy.[8] [9]
Prema popisu iz godine 2001. slovenski je bio maternji jezik 7974 (96,6%) stanovnika, romski jezik 73 (0,9)%, hrvatski jezik za 49 (0,6%). Podaci su nepoznati za 107 (1,3)% osoba.
7307 ili 88,5% stanovnika su se po vjeri izjasnili kao katolici, 57 ili 0,7% kao evangelici, 92 ili 1,1% kao ateisti.