Bitka na Jelovoj gori | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Drugog svetskog rata | |||||||
![]() Peta krajiška divizija u pokretu za neprijateljem na Ravnoj gori avgusta 1944. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() |
JVuO SDK | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Peko Dapčević |
Dragoljub Mihailović Dragoslav Račić Nikola Kalabić Predrag Raković | ||||||
Uključene jedinice | |||||||
Prvi proleterski korpus | Četvrta grupa jurišnih korpusa |
Bitka na Jelovoj gori je bila velika bitka između partizana i četnika na prostoru od Valjeva do Požege, sa ciljem da se zaustavi prodor partizana iz Bosne i Sandžaka u Srbiju. Tu, na Jelovoj gori, vođena je glavna bitka za prodor NOVJ u Srbiju.[1]
U bici na Jelovoj gori partizanski Prvi proleterski korpus razbio je 9. septembra 1944. četničku glavninu.[2] U iznenadnim i teškim noćnim borbama oko Jelove gore, snage NOV su razbile četnike, naročito one pod komandom Predraga Rakovića.[3]
Nakon bitke na Jelovoj gori, Draža Mihailović i njegove jedinice prestali su biti politički i vojni faktor u Srbiji.[4]
Ubrzo nakon bitke je usledilo oslobođenje Valjeva.[5]
Početni raspored četničkih snaga bio je sledeći:
Nikola Kalabić sa svojim korpusom na pravcu koji izvodi ka Vardi kod same Varde.
Požeški korpus na Drmanovini, u blizini Kosjerića. Za njim, u rezervi, bio je Cerski korpus i Dragoslav Račić sa svojim štabom.
Prema Jelovoj gori, sa pravca sela Ribaševine, bio je upućen Šesti jurišni korpus, koji je bio podišao Jelovoj gori i bez kontakta sa partizanima tu i zanoćio.
Major Dragoslav Račić bio je komandant svih operacija u ulozi komandanta Četvrte grupe jurišnih korpusa.
U toku 8. septembra, još od jutra, Šesti jurišni korpus JVuO produžava podilaženje Jelovoj gori, ubrzo dolazi u dodir sa partizanima i prelazi u napad. Partizani su bili Jelovu goru poseli i utvrdili se na njoj.[6]