Eponimi (grč. eponymon = ime boga ili junaka po kome je što nazvano) leksemi su nastali poopćivanjem vlastitih imena. To su, dakle, apelativi (opće imenice) izvedene iz vlastitih imena. Eponimi se, dakle, pišu malim početnim slovom, a najčešće su nazivi nekih izuma ili otkrića nazvanih po zaslužnim osobama, razdoblja u umjetnostima ili pak neke osobine nazvane po ljudima koji su se njima odlikovali.

Popis poznatih eponima

U eponime mogu ući i riječi koje nisu dio standardnoga jezika te se rabe u kolokvijalnom govoru, primjerice digitron (kalkulator), kalodont (pasta za zube), eurokrem (namaz).

Također ulaze i nazivi razdoblja i pokreta - petrarkizam, averoizam, marinizam, marksizam, kalvinizam, gongorizam, zoroastrizam itd.

I brojne su mjerne jedinice dobile nazive u čast slavnih znanstvenika - amper, džul, farad, henri, njutn, om, paskal, tesla, vat, veber, simens, kulon, kelvin, volt, itd.

Također i mnogi kemijski elementi prema mjestu otkrića ili u čast nekoj osobi: einsteinij, kurij itd.