Etiopida (starogrčki: Αἰθιοπίς, Aíthiopís = Etiopska pesma) naslov je izgubljene starogrčke epske pesme koja je pripadala trojanskom ciklusu u okviru tzv. kikličkih epopeja.[1] Ime je dobila po etiopskom kralju Memnonu.[2] Hronološki gledano, Etiopida je opevala događaje koji su se dogodili nakon onih opisanih u Ilijadi i pre događaja obrađenih u Maloj Ilijadi. Etiopida se u antici ponekad pripisivala Arktinu Milećaninu i imala je pet pevanja u daktilskim heksametrima.[3]
Etiopida je verovatno sastavljena u 7. veku pne., no to se ne može sa sigurnošću utvrditi. Antički izvori smeštaju Arktina Milećanina u 8. vek pne., ali najstariji umetnički prikazi Pentesileje, jednog od najvažnijih likova u Etiopidi, potiču iz oko 600. pne., što bi upućivalo na kasnije vreme nastanka pesme. Na odnovu ideje o religioznom očišćenju od krvi koja dolazi do izražaja u ovom epu Miloš N. Đurić zaključuje da je Etiopida "ispevana u vreme kad su Delfi počeli jače uticati na građansku religioznost, dakle u drugoj polovini 7. veka pne."[2]
U današnjim kritičkim izdanjima sačuvano je samo pet stihova izvornog teksta Etiopide, i to iz dela drugih antičkih autora koji citiraju taj ep. Sadržina pesme zna se iz proznog sažetka svih kikličkih epopeja koji se nalazi u jednoj Hrestomatiji, čiji je autor neki "Proklo" (možda identičan s gramatičarem Eutihijem Proklom iz 2. veka).[4]
Prema Proklu, Etiopida je imala pet pevanja sa ovim sadržajem.[2] Pesma počinje ubrzo nakon smrti trojanskog junaka Hektora, i to dolaskom Amazonki, predvođenih Pentesilejom, u pomoć Trojancima. U borbi Ahilej ubije Pentesileju, koja je bila Aresova kći, rodom Tračanka, nakon čega je Trojanci pokopaju. Ahilej ubije i Tersita, jer se ovaj rugao njegovoj navodnoj ljubavi prema Pentesileji. Zbog tog ubistva Ahilej mora otići na Lezbos, gde prinese žrtvu Apolonu, Artemidi i Leti, a Odisej ga očisti od greha.
Zatim dođe Trojancima u pomoć Memnon, sin Eje (= Zore) i Titona, na čelu etiopske vojske i opremljen oružjem koje mu je izradio sam bog Hefest. U borbi Memnon ubije mladog Antiloha, sina Nestorovog i ljubimca Ahilejevog. Ahilej tad usmrti Memnona, no Zevs ovome, na Ejinu molbu, podari besmrtnost. U svom gnevu Ahilej goni Trojance sve do zidina grada, pa i sam za njima provali u Troju, ali ga Paris kod Skejskih vrata ubije strelom uz Apolonovu pomoć.
Oko Ahilejevog tela, kao nekad oko Patroklovog, nastane žestoka borba, sve dok ga naposletku ne izvuku Ajant i Odisej. Ahejci pokopaju Antiloha, a potom dolazi nimfa Tetida, majka Ahilejeva, koja sa svojim sestrama i Muzama oplakuje sina, a zatim ga s lomače prenese na ostrvo Lefkadu. Ahejci organizuju pogrebne igre u Ahilejevu čast i njegovo oružje ponude kao nagradu najvećem junaku. i tom prilikom izbije svađa između Ajanta i Odiseja oko toga kome će oružje pripasti. Tu se Etiopida završava. Nije poznato da li se nastavak priče ― o dosuđivanju Ahilejeva oružja i potonjem Ajantovom samoubistvo ― obrađivao u Etiopidi, u Maloj Ilijadi ili u obe pesme.
Događaji koji su opevani u Etiopidi često su predstavljeni na starogrčkoj keramici, a posebno popularne scene bile su Pentesilejina smrt i Ajantovo izvlačenje Ahilejevog tela iz Troje.
Premda je pesma slabo posvedočena, Etiopida se često navodi u modernoj nauci o Homerovoj Ilijadi.[5] Ona predstavlja jednu od najvažnijih paradigmi u neoanalitičkom homerskom istraživanju Homera zbog velikih sličnosti između njene priče o Ahileju, Antilohu i Memnonu, s jedne strane, i priče o Ahilu, Patroklu i Hektoru u Ilijadi, s druge strane; teorija o toj sličnosti poznata je u nauci kao "teorija o Memnonu".[6]