Hakaru Hashimoto 橋本 策 | |
Rođenje | 5. svibnja 1881.![]() |
---|---|
Smrt | 9. siječnja 1934.![]() |
Državljanstvo | ![]() |
Narodnost | Japanac |
Polje | medicina |
Alma mater | Sveučilište Kjūshū |
Poznat po | Hashimotov tireoiditis |
Hakaru Hashimoto (japanski: 橋本 策; Midau, 5. svibnja 1881. - Igamachi, 9. siječnja 1934.),[1][2] japanski liječnik i naučnik iz Meiji i Taishō perioda, najpoznatiji po tome što je 1912. opisao bolest koja je, u njegovu čast, nazvana Hashimotov tireoiditis.
Hakaru Hashimoto je rođen 5. svibnja 1881. u selu Midau, prefektura Mie.[3] Godine 1907. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Kjūshū. Nakon diplomiranja je počeo raditi u Kirurškom uredu, gdje mu je mentor bio profesor Hayari Miyake, prvi japanski neurokirurg.[4] Nekoliko godina kasnije, Hashimoto odlazi u Europu gdje, pod profesorom Eduardom Kaufmannom na Sveučilištu Georga Augusta u Göttingenu, studira patologiju. Jedno vrijeme, studirao je i u Engleskoj.
Po izbivanju Prvog svjetskog rata, Hashimoto je bio prisiljen vratiti se u Japan. Godine 1916., odlazi u Igamachi, gdje postaje gradski doktor. Kasnije je obolio od trbušnog tifusa te umro u svom domu, 9. siječnja 1934.
Okosnicu Hashimotova rada čini znanstveni rad iz 1912. godine, objavljen u Arhivu za kliničku kirurgiju (Archiv für klinische Chirurgie) u Berlinu pod brojem 1912:97:219-248, naslovljen Zur Kenntnis der lymphomatösen Veränderung der Schilddrüse (Struma lymphomatosa) (nje. Izvještaj o limfomatoznim promjenama štitnjače). Godinama kasnije, članak su evaluirali američki i britanski znanstvenici, a stanje opisano u članku je priznato kao samostalna bolest. U anglofonoj literaturi, bolest je nazvana Hashimotov tireoiditis.[5]
Radilo se o prvoj bolesti koja je priznata kao autoimuna bolest, a karakterizira je postepeno razaranje tkiva štitnjače zbog sintetiziranih autoprotutijela i reaktivnosti vlastitih stanica. Napredovanje bolesti dovodi do stanja hipotireoze, uz napadaje hipertireoze.