Heteronormativnost se može definirati kao pretpostavka da su svi ljudi heteroseksualni, odnosno, da je heteroseksualnost idealna i superiorna u odnosu na homoseksualnost ili biseksualnost.[1] Drugim riječima, heteronormativnost je svjetonazor koji heteroseksualnost smatra društvenom normom, jedinom mogućom seksualnom orijentacijom, te insistira na tome da jedini ispravni seksualni i bračni odnosi jesu odnosi između osoba različitog spola. Kao posljedica, heteronormativni svjetonazor pretpostavlja podudarnost biološkog spola, spolnosti, rodnog identiteta i rodnih uloga. Heteronormativnost se povezuje s heteroseksizmom i homofobijom.[2]
Michael Warner je pojam "heteronormativnost" popularizirao 1991. godine.[3] Pojam ima korijene u konceptu "spolno/rodnog sistema" Gaylea Rubina i konceptu obvezatne heteroseksualnosti Adrienne Rich.[4]
U nizu članaka, Samuel A. Chambers poziva na razumijevanje heteronormativnosti kao koncepta koji otkriva očekivanja, zahtjeve i ograničenja koja nastaju kada se heteroseksualnost unutar nekog društva prihvati kao norma.[5][6] Izvorno uveden da bi se opisale norme protiv kojih se bore neheteroseksualci, pojam "heteronormativnost" je ubrzo inkorporiran i u raspravu o rodu i transrodnosti.[7]
Kritičari heteronormativnih stavova, kao što su Cathy J. Cohen, Michael Warner i Lauren Berlant, tvrde da se kroz te stavove vrši represija, stigmatiziranje i marginaliziranje tobožnjih devijantnih oblika spolnosti i roda, te da oni otežavaju samoizražavanje koje nije u skladu s normama.[2][8] Ovdje spadaju lezbijske, gay, biseksualne, interseksualne, transrodne (LGBTIQ) osobe, te drugi ljudi kao što su pripadnici rasnih manjina.[7][8] Heteronormativna kultura "privilegira heteroseksualnost kao normalnu i prirodnu" i njeguje klimu u kojoj LGBTIQ osobe bivaju diskriminirane na području bračnih prava, poreza i zaposlenja.[8]