Hidrazin | |||
---|---|---|---|
![]() |
![]() | ||
![]() |
![]() | ||
![]() | |||
Naziv po klasifikaciji | Hidrazin[1] | ||
Drugi nazivi | Diamin[2] Diazan[1] | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 302-01-2 ![]() | ||
PubChem[3][4] | 9321 | ||
ChemSpider[5] | 8960 ![]() | ||
UNII | 27RFH0GB4R ![]() | ||
EINECS broj | |||
UN broj | 2029 | ||
KEGG[6] | |||
MeSH | |||
ChEBI | 15571 | ||
ChEMBL[7] | CHEMBL1237174 ![]() | ||
RTECS registarski broj toksičnosti | MU7175000 | ||
Bajlštajn | 878137 | ||
Gmelin Referenca | 190 | ||
3DMet | B00770 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | N2H4 | ||
Molarna masa | 32,0452 g mol−1 | ||
Agregatno stanje | Bezbojna tečnost | ||
Gustina | 1,021 g cm−3 | ||
Tačka topljenja |
2 °C, 275 K, 35 °F | ||
Tačka ključanja |
114 °C, 387 K, 237 °F | ||
log P | 0,67 | ||
Napon pare | 1 kP (na 30,7 °C) | ||
pKa | 8,10[8] | ||
Baznost (pKb) | 5,90 | ||
Indeks prelamanja (nD) | 1,46044 (na 22 °C) | ||
Viskoznost | 0,876 cP | ||
Struktura | |||
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) | Trougano piramidalni na N | ||
Dipolni moment | 1,85 D[9] | ||
Termohemija | |||
Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfH |
50,63 kJ mol−1 | ||
Standardna molarna entropija S |
121,52 J K−1 mol−1 | ||
Opasnost | |||
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) | ICSC 0281 | ||
EU-klasifikacija | ![]() ![]() | ||
EU-indeks | 007-008-00-3 | ||
NFPA 704 | |||
R-oznake | R45, R10, R23/24/25, R34, R43, R50/53 | ||
S-oznake | S53, S45, S60, S61 | ||
Tačka paljenja | 52 °C | ||
Tačka spontanog paljenja | 24–270 °C | ||
Eksplozivni limiti | 1.8–99.99% | ||
LD50 | 59–60 mg/kg (oralno u pacovima, miševima)[11] | ||
Srodna jedinjenja | |||
Srodna jedinjenja | Amonijak | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Hidrazin (diazan) neorgansko jedinjenje je sa formulom N2H4. On je bezbojna zapaljiva tečnost sa mirisom sličnom amonijaku. Hidrazin je veoma toksičan i veoma je nestabilan, osim ako se njime rukuje u rastvoru. Godine 2002. je proizvedeno oko 260.000 tona.[12] Hidrazin se uglavnom koristi kao agens za formiranje pene u pripremi polimernih pena, a nalazi i znatnu primenu kao prekurzor za polimerizacione katalizatore i lekove. Osim toga, hidrazin se koristi u raznim raketnim gorivima i za pripremu gasnih prekurzora koji se koriste u vazdušnim jastucima. Hidrazin se koristi u nuklearnim i konvencionalnim elkctričnim centralama u sistemima vodene pare kao sakupljač kiseonika, kojim se kontrolišu koncentracije rastvorenog kiseonika radi redukovanja korozije.
Hidrazin formira monohidrat koji ima veću gustinu (1,032 g/cm3) od anhidratnog materijala.
Hidrazin se može formirati iz dva molekula amonijaka uklanjanjem jednog vodonika po molekulu. Svaka H2N-N podjedinica je piramidalnog oblika. N-N rastojanje je 1,45 Å (145 pm), i molekul poprima gauche konformaciju.[13] Rotaciona barijera dva puta veća od etana. Ova strukturna svojstva su slična gasovitom vodonik peroksidu, koji poprima zakrivljenu antiklinalnu konformaciju, i takođe ima jaku rotacionu barijeru.
Hidrazin ima bazna (alkalna) hemijska svojstva, slična amonijaku:
sa vrednostima:[14]
(za amonijak Kb = 1,78 x 10−5)
Hidrazin se teško deprotonuje:[15]
Toplota sagorevanja hidrazina u kiseoniku (vazduhu) je 194,1 x 105 J/kg (9345 BTU/lb).[16]