Krtica | |
---|---|
![]() | |
Status zaštite | |
![]() Status zaštite: Smanjeni rizik | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Mammalia |
Red: | Soricomorpha |
Porodica: | Talpidae G. Fischer, 1814 |
Krti ide plin porodice sisavaca (Talpidae) u redu Soricomorpha koji žive ispod tla, kopajući tunele. Neke vrste su dijelom i vodene, kao što su Desmani. Imaju cilindrična tijela prekrivena crnim krznom sa malim ili pokrivenim očima i općenito se ne služe vidom, dok im uši nisu vidljive. Hrane se malim beskralješnjacima koji također žive ispod zemlje. Krtice se nalaze u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji.[1][2]
Na području Euroazije i Amerike se nalazi 35 vrsta. Krtice se pogrešno smatraju štetočinama: ne jedu korijene biljaka već kukce i nametnike a kopanjem miješaju humus. Jedini su problem nakupine zemlje kada izađu na površinu.
Krtice su općenito male životinje: dužina tijela im je između 6 i 22 cm a težina između 9 i 170 grama. Dužina repa varira od vrste do vrste: u većini je kratak, prekriven rijetkim dlakama koje služe za opipavanje i omogućuju orijentaciju prema natrag. No kod ruskog Desmana je rep skoro jedanko dug kao i tijelo te čak i omogućuje kretanje u vodi.
Tijela krtica su cilindrična, sa kratkim vratom koji spaja zaoštrenu glavu. Krzno im je nježno i mekano. Mogu se stoga kretati u tunelima i naprijed i nazad. Desmani imaju i krzno koje odbija vodu. Sve vrste imaju žlijezde.
Udovi krtica su kratki i završavaju sa po pet prsta sa kandžama ili noktima. Većinom se koriste za kopanje zemlje. Goljenica i kopča udova su spojeni u unutrašnoj polovici. Ruke leže daleko ispred prsog koša, blizu glave. Zglobovi su spojeni sa ramenima te služe samo za pozicioniranje ruke. Ove životinje imaju za sisavce jedinstveno gibku poveznicu između ključne kosti i ruke. Kopanje se odvija uz pomoć okretanja gornje ruke koja ima dobro razvijene mišiće.[1]
Lubanja krtica je izdužena i ravna, sa karakteristično dugim nosom koji sliči surli te je vrlo gipkljiv i većinom nema dlaka. Oči krtica su zakržljale, male i dijelom prekrivene kožom. Većina vrsta jedino može uočiti razliku između mračnog i svijetlog. Svakoj vrsti nedostaje pužnica, izuzev Uropsilinae.
Čeljust krtica je, poput većine kukcojeda, prekrivena oštrim zubima i prilagođena njihovom životnom načinu. Krtice imaju između 34 i 44 zuba – neke vrste koje imaju 44 zuba su sačuvale originalni broj visokih sisavaca. Mliječni zubi se često zamijene stalnim zubima kratko nakon rođenja ili još i prije.
Važnu ulogu u percepciji igra njuh pošto je područje njuške bogata njušnim receptorima. I sluh je dobro razvijen.
probavni takt je kod svih kukcojeda jednostavno građen. Crijeva su kratka i nalikuju na jednostavnu cijev, a slijepo crijevo nedostaje. Krtice su se i prilagodile rijetkom kisiku u tunelima, tako da im je udio hemoglobina u krvi upadljivo viši od sisavaca slične veličine.
Mužjacima testisi leže izvan trbušne šupljine u mošnjastim borama, dok ženke imaju dvodijelnu maternicu.
Krtice izbjegavaju pjeskovito tlo i vole rahlu zemlju. Prirodni neprijatelji su im tvorovi, sokolovi, lasice, sove i zmije. Komore sa gnijezdom nalaze se uglavnom između 30–60 cm ispod površine. Glasaju se piskavim zvukom.
Porodica se dijeli na tri podporodice, 7 plemena i 17 genera:
Nekada je čovjek lovio krtice radi krzna, no danas se to više ne događa. Današnji konflikt čovjeka i krtice se odvija zbog krtičnjaka na travnjacima. Iako su krtice većinom mesožderi i ne uzimaju biljnu hranu, ipak povremeno mogu oštetiti korijene nekih biljaka, no većinom krtičnjaci smetaju samo zbog "estetskih razloga". Stoga ljudi istrebljuju krtice tako da su u međuvremenu neke vrste ugrožene.
IUCN je stavio dvije vrste pod status „ugroženosti od istrebljenja“ (critically endangered) a osam vrsta su "jako ugrožene" (endangered) ili samo "ugrožene" (vulnerable) [5].
Dugo vremena se mislilo da su krtice u bliskom srodstvu sa rovkom, no molekularna istraživanja su otkrila da zapravo dijele taksone i sa ježevima[6]. Fosili tih životinja postoje od Eocena, a najstariji primjerak je u Europi pronađena vrsta Eotalpa. U Sjevernoj Americi postoje od Oligocena a u Aziji od Miocena.