Lobotomija je procedura kojom se pacijentu na krajnje invazivan način (specijalnim iglama) uklanja prednji deo mozga, koji je zadužen za ponašanje i koji definiše ličnost kod čoveka. Lobotomija se mnogo češće primenjivala ranije, kada nije bilo trenutno poznatih lekova za duševne bolesti.[2][3] Procenjuje se da se čak i danas u nekim delovima sveta sprovode lobotomije, ali su njihova praktikovanja toliko kritikovana da se istinitost prethodnog navoda dovodi u pitanje. Lobotomijom su tretirani samo najagresivniji pacijenti, oni koji se ni na koji drugi način nisu mogli kontrolisati.
↑Acharya, Hernish J. (2004). The Rise and Fall of Frontal Leucotomy. In Whitelaw, W.A. The Proceedings of the 13th Annual History of Medicine Days. Calgary:, pp. 40.
↑Braslow, Joel. T. (1997). Mental Ills and Bodily Cures: Psychiatric Treatment in the First Half of the Twentieth Century. University of California Press:, pp. 126-127
↑Shorter, Edward (1997). A History of Psychiatry: From the Era of the Asylum to the Age of Prozac. Wiley:, pp. 390-391, n. 161.
Acharya, Hernish J. (2004). The Rise and Fall of Frontal Leucotomy. In Whitelaw, W.A. The Proceedings of the 13th Annual History of Medicine Days. Calgary:, pp. 32–41.
Hoenig, J. (1995). Schizophrenia. In Berrios, German and Porter, Roy (Eds.), A History of Clinical Psychiatry: The Origin and History of Psychiatric Disorders. Athlone. ISBN0485240114
Moniz, Egas (1937). Prefrontal Leucotomy in the Treatment of Mental Disorders. Reproduced in American Psychiatric Association, Sesquicentennial Anniversary 1844–1944. American Psychiatric Publishing:, pp. 237. Retrieved 2009-11-28.