Panonski Rusini Rusini | ||
---|---|---|
Ukupna populacija: | 16.182 (2011) | |
Populacija: | ![]() ![]() | |
Jezik: | srpski, hrvatski i panonskorusinski | |
Religija: | grkokatoličanstvo, pravoslavlje | |
Etnička grupa: | Rusini |
Panonski Rusini ili samo Rusini, su narod slovenskog porekla[1], koji pretežno živi u Srbiji (srpskoj pokrajini Vojvodini, u kojoj je njihov jezik jedan od 6 službenih jezika) i manjim delom u istočnoj Hrvatskoj (Srem, Slavonija). Jezik ovih Rusina se govori uglavnom na ovim prostorima, a istorijski je nastao u karpatskom arealu, gde se seku izoglose istočnoslovenskih i zapadnoslovenskih jezika.[2] Prema jednom mišljenju, ovaj jezik se svrstava u zapadnoslovenske jezike[3] i sličan je slovačkom jeziku, dok je, prema drugom mišljenju on dijalekat književnog ukrajinskog jezika.[4]
U Srbiji, Rusini čine najveći deo stanovništva u naseljima Ruski Krstur, Kucura i Bikić Do. U Hrvatskoj čine većinu u naseljima Petrovci i Mikluševci. Kulturni centar Rusina u Vojvodini je Ruski Krstur.
Pored toga, Rusina u značajnijem broju ima i u Novom Sadu, Đurđevu, Vrbasu, Šidu, Berkasovu i Bačincima.
Kretanje broja Rusina u Vojvodini prema različitim popisima:
Preci Rusina bili su pravoslavne vere. Krajem 16. veka, katolički jezuiti su vodili propagandu i agitaciju među pravoslavnim vernicima Podkarpatske Rusije da se priključe uniji. 1590. godine. tri pravoslavna episkopa su donela odluku o priključenju Katoličkoj crkvi. Jezuiti su nakon početnih uspeha, pokrenuli kampanju zavađanja i terora nad pravoslavnim vernicima i sveštenicima Podkarpatske Rusije. U tim uslovima, pravoslavni mitropolit Podkarpatske Rusije, Ragoza, se službeno izjasnio za priključenje Pravoslavne crkve Katoličkoj. S obzirom na otpor pravoslavnog stanovništva, proces širenja unije u Podkarpatskoj Rusiji trajao je dugo, od 1590. do 1665. godine, a nastavio se čak i do 18. veka.
Rusini su se na područje današnje Vojvodine naselili u 18. veku (1750-1784), a potiču iz kraja koji su sami nazivali "Hornjica" (u značenju "gornji predeo"), odnosno sa prostora ispod Karpata i Karpata. Rusinski etnički prostori na Karpatima danas su administrativno podeljeni između Ukrajine, Slovačke, Poljske i Rumunije. Rusini su naseljeni u nekoliko naselja u Bačkoj (Doroslovu, Kulpinu, Krsturu, Kucuri, Kuli i Novom Sadu) i Sremu (Petrovcima, Mikluševcima, Bačincima i Šidu).
Pored Rusina grkokatolika, na područje današnje Vojvodine su se doseljavali i pravoslavni Rusini. U Velikom Krsturu je 1757. godine bilo 27,3% domova pravoslavne veroispovesti.
Pored ovog imena, Rusini se u istorijskim dokumentima pominju i pod imenima Ruteni i Malorusi. Postoje takođe i Rusini u Ukrajini, čiji jezik spada u grupu istočnoslovenskih jezika i sličan je ukrajinskom. Vojvođanski Rusini su u Srbiji priznati kao posebna nacija, ali ih neki smatraju delom ukrajinskih Rusina, koje opet neki smatraju delom ukrajinskog naroda. Međutim, za razliku od Ukrajinaca i ukrajinskih Rusina, koji govore istočnoslovenske jezike, Rusini u Vojvodini govore jezik, koji se može klasifikovati kao zapadnoslovenski.[5]
Rusinski jezik je jedan od 6 službenih jezika AP Vojvodine. Na lokalnom nivou, rusinski je u službenoj upotrebi u opštinama Kula, Vrbas, Šid, Bačka Topola i Žabalj, kao i u Gradu Novom Sadu.
Rusini su pretežno grkokatoličke veroispovesti. Manjim delom su pravoslavni.