Petostruka veza u hemiji je neobičan tip hemijske veze, koja je prvi put opisana 2005. za jedno dihromno jedinjenje. Jednostruke, dvostruke, i trostruke veze su uobičajene u hemiji. Četvorostruke veze su ređe, mada su prisutne kod jedinjenja hroma, molibdena, volframa i renijuma, npr. [Mo2Cl8]4− i [Re2Cl8]2−. U petostrukoj vezi, deset elektrona učestvuje u vezivanju dva metalna centra. One su alocirane kao σ2π4δ4.
U nekim slučajevima veza visokog reda između atoma metala, metal-metal vezivanje je posredovano ligandima koji vezuju dva metalna centra i umanjuju interatomsko rastojanje. Nasuprot tome, hromni dimer sa petostrukom vezom je stabilizovan glomaznim terfenil (2,6-[(2,6-diizopropil)fenil]fenil) ligandima. Kompleks je stabilan do 200 °C.[1][2] Hrom-hrom petostruka veza je bila analizovana putem multireferentnih ab-initio i DFT methoda,[3] koji su takođe korišteni za određivanje uloge terfenilnih liganda. Pokazano da bočne aril grupe formiraju veoma slabe interakcije sa atomima hroma, što uzrokuje malo slabljenje petostruke veze.[4] Jedna teoretska studija iz 2007. je identifikovala dva globalna minimuma kod petostruko vezanih RMMR jedinjenja.[5]