Pontifeks maksimus (lat. pontifex maximus), što znači „vrhovni pontif“, je bio najviši svećenik drevnog rimskog kolegija pontifa. To je bila najviša svećenička funkcija u rimskoj religiji, dostupna isključivo patricijima sve do 254. pne., kada je otvorena plebejcima. U ranoj Republici je predstavljala isključivo vjersku funkciju, ali se kasnije ispolitizirala i u vremenu Oktajivana Augusta bila uključena u titulu cara (imperatora). Posljednji je tu titulu imao kršćanski car Gracijan a kasnije ju je preuzeo biskup Rima.[1][2]
Danas je pontifeks maksimus jedna od titula biskupa Rima, odnosno katoličkog pape. Ova titula se od vremena Renesanse redovno pojavljuje na zgradama, spomenicima i kovanicama kojima se označava određeni pontifikat.
Drevni Rim | |||
Članak je dio serije: | |||
| |||
Periodi | |||
---|---|---|---|
Rimsko Kraljevstvo 753. pne. – 510. pne. Rimska Republika | |||
Redovni magistrati | |||
| |||
Izvanredni magistrati | |||
| |||
Titule | |||
Imperator
| |||
Institucije i pravo | |||
| |||
Druge države |