Prosaurolophus | |
---|---|
P. maximus, prikupljen 1921. godine, Royal Ontario Museum, Toronto | |
Status zaštite | |
![]() Status zaštite: Izumrli ((({kada))}) (IUCN 3.1) | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Reptilia |
Nadred: | Dinosauria |
Red: | Ornithischia |
Podred: | Ornithopoda |
Porodica: | Hadrosauridae |
Potporodica: | Saurolophinae |
Rod: | †Prosaurolophus Brown, 1916. |
Prosaurolophus ("prije Saurolophusa", prema usporedbi sa kasnijim dinosaurima koji su imali slične krijeste na glavi) bio je rod hadrosaurida iz kasnokredske Sjeverne Amerike. Poznat je iz ostataka barem 25 jedinki, uključujući i lubanje i skelete, ali i dalje je nejasan. Imao je dužinu od oko 9 metara, a njegovi fosili potiču iz kasnokampanske formacije Dinosaur Park (Alberta) i formacije Two Medicine (Montana) iz otprilike istog perioda, prije oko 76-75 miliona godina.[1] Njegova najprepoznatljivija osobina je čvrsta malena krijesta ispred očiju, koju formira nosna kost.
Tipična vrsta je P. maximus, koju je 1916. opisao američki paleontolog Barnum Brown pri Američkom prirodoslovnom muzeju (American Museum of Natural History). Drugu vrstu, P. blackfeetensis, je 1992. opisao Jack Horner pri Muzeju Stjenjaka (Museum of the Rockies). Te dvije vrste razlikuju se po veličini krijeste i proporcijama lubanje.
Prosaurolophus je bio hadrosaurid s velikom glavom; najpotpuniji opisani primjerak imao je lubanju dužine oko 0,9 m, a skelet je bio dug 8,5 m.[2] Imao je malenu, zdepastu, trougaonu krijestu ispred očiju; strane te krijeste bile su udubljene. Ramena kost je bila relativno kratka.[3]
U ostalim pogledima, njegova anatomija je bila vrlo uobičajena za potporodicu Hadrosaurinae. Kao i kod ostalih hadrosaurida, cijeli prednji dio lubanje bio je ravan i širok i formirao kljun idealan za skupljanje lišća i grančica u sjevernoameričkim šumama. U zadnjem dijelu čeljusti nalazilo se na hiljade zuba kojima je mrvio hranu prije gutanja.
Dvije poznate vrste razlikovale su se po osobinama krijeste: u profilu, P. blackfeetensis ima strmije, više lice nego P. maximus. Kod P. blackfeetensis se tokom rasta krijesta pomijerala nazad prema očima.[4]
Hadrosaurinae |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Prosaurolophus se zbog svog naziva često povezuje s rodom Saurolophus. Međutim, to je sporno; neki autori su zaključili da su ta dva roda u bliskom srodstvu,[5][6] dok se drugi ne slažu s time i smatraju da su rodu Prosaurolophus bliži srodnici Brachylophosaurus, Edmontosaurus, Gryposaurus i Maiasaura.[7] Bio je pripadnik Hadrosaurinae unutar porodice hadrosaurida, što znači da nije imao šuplju krijestu.
Predstavljeni kladogram zasniva se na reviziji koju su Jack Horner, David B. Weishampel i Catherine Forster proveli 2004. u drugom izdanju knjige The Dinosauria.[7] Prema toj reviziji, Prosaurolophus je u najbližem srodstvu sa rodom Gryposaurus. To je samo jedan od mnogih kladograma koji su predloženi za hadrosauride.
Poznati paleontolog Barnum Brown je za Američki prirodoslovni muzej 1915. prikupio lubanju dinosaura sa pačjim kljunom (AMNH 5836) sa područja rijeke Red Deer u Alberti, blizu Stevevilla. On je 1916. opisao taj primjerak kao ostatak jedinke novog roda, Prosaurolophus. Brownov izbor naziva dolazi od usporedbe sa rodom Saurolophus, kojeg je opisao 1912. godine. Saurolophus je imao sličnu, ali dužu i špicastiju krijestu.[8] Lubanja je imala oštećenu njušku i isprva je rekonstruisana preduga;[9] međutim, uskoro su pronađeni bolji primjerci na kojima se vidio pravi oblik lubanje, a to su bili gotovo potpun skelet i lubanja, koje je 1924. opisao William Parks.[10] Poznato je dvadeset do dvadeset pet jedinki te vrste, uključujući i sedam lubanja sa barem nekoliko ostalih dijelova tijela.[7]
Druga vrsta, P. blackfeetensis, zasniva se na primjerku Muzeja Stjenjaka (Museum of the Rockies) (MOR 454), kojeg je opisao jedan drugi poznati paleontolog, Jack Horner. Taj primjerak i ostaci tri do četiri druge jedinke pronađeni su u okrugu Glacier u Montani.[4] U tom slučaju, fosili su pronađeni u vidu nakupina kostiju Prosaurolophusa, što ukazuje na to da su živjeli zajedno barem tokom nekog određenog perioda. Smatra se da ta nakupina kostiju potiče od skupine životinja koje su se tokom suše nalazile u blizini izvora vode.[11] Mada su mnoge vrste hadrosaura sinonimizirane s drugima, prema najnovijoj reviziji je ova vrsta validna.[7]
Formacija Dinosaur Park, koja je bila stanište vrste Prosaurolophus maximus, reljefno je bila niska, sa rijekama i naplavnim ravnicama koja se sve više pretvarala u močvaru i dolazila pod utjecaj mora zapadnim širenjem Zapadnog unutrašnjeg morskog prolaza.[12] Klima je bila toplija nego u današnjoj Alberti, bez mraza, ali sa vlažnim i suhim godišnjim dobima. Četinari su bile dominantne velike biljke, dok su bliže tlu rasle razne paprati i cvijetnice.[13] Ta formacija dobro je istražena. P. maximus se može naći samo u njezinim gornjim dijelovima, koji su bili pod većim utjecajem mora nego donji. Najbrojniji je hadrosaurin u tim sedimentima, koji potiču iz perioda prije između 76 i 74 miliona godina.[14] Formaciju Dinosaur Park također su nastanjivali poznati dinosauri, kao što su ceratopsidi Centrosaurus, Styracosaurus i Chasmosaurus, dinosauri s pačjim kljunom Gryposaurus, Corythosaurus, Lambeosaurus i Parasaurolophus, tiranosaurid Gorgosaurus, te ankilosauri Edmontonia i Euoplocephalus.[15]
Formaciju Two Medicine, koja potiče iz otprilike istog perioda, nastanjivao je P. blackfeetensis, a poznata je i po ostacima gnijezda, jaja i mladunaca hadrosaurida Hypacrosaurus stebingeri i Maiasaura, te trudontida Troodona. Također su prisutni bili i tiranosaurid Daspletosaurus, cegnatid Chirostenotes, dromeosauridi Bambiraptor i Saurornitholestes, oklopljeni dinosauri Edmontonia i Euoplocephalus, hipsilofodont Orodromeus, te rogati dinosauri Achelousaurus, Brachyceratops, Einiosaurus i Styracosaurus ovatus.[15] Ta formacija nalazila se na većoj udaljenosti od Zapadnog unutrašnjeg morskog prolaza, bila je na većoj visini i imala sušu klimu nego formacija Dinosaur Park.[11]
Kao hadrosaurid, Prosaurolophus je bio velik biljojed koji se hranio pomoću kompleksne lubanje koja je omogućavala pokrete analogne žvakanju u svrhu mrvljenja hrane. Novi zubi su konstantno nadomiještali stare i bili su zbijeni u zubne baterije od nekoliko stotina zuba, ali su samo neki od njih korišteni u datom periodu. Biljke je prikupljao širokim kljunom, a zadržavao ih je u ustima pomoću struktura koje su ličile na obraze. Mogao se hraniti od nivoa tla do visine od oko 4 metra. Kao i ostali hadrosauri, mogao se kretati i na dvije i na četiri noge.[7] Usporedbne koštanih prstenova u oku kod Prosaurolophusa i današnjih ptica i gmazova pokazalo je da su oni bili katermalni, odnosno aktivni tokom dana u kratkim intervalima.[16]
Kao što je već spomenuto, otkriće nakupina kostiju ukazuje na to da su oni živjeli u skupinama barem tokom nekog perioda u godini.[11] Uz to, imao je nekoliko potencijalnih metoda pokazivanja unutar društvenih zajednica. Koštana krijesta na glavi je očito oruđe za to, a moguće je da je postojala divertikula na nosu. Te divertikule imale bi oblik vreća od mekog tkiva koje bi se mogle napuhati, a nalazile bi se u dubokim udubljenjima sa strane krijeste i izduženim rupama za nosnice. Takve vreće bi se koristile i za zvučno i za vizuelno signaliziranje.[17]