Severani ili Severjani (grč. Σεβερειζ, bug. Severani, rus. Северяне) su staro slovensko pleme koje je naseljavalo obale reka Dnjepar, Desna, Sejm i Sula. U istorijskim spisima nalaze se i po imenu: Severi, Severci i sl, što upućuje da su naseljavali severne delove Evropskog kontinenta.[1]

Prvi pisani pomen Severana nalazi se u spisima Teofan koji ih pominje kao Severci (grč. Σεβερειζ), koje su Bugari proterali iz naselja oko Varne. Takođe se pominju i u Nestorovoj Hronici kao pleme Severjani „po Desni, po Sami i po Suli“, daleko na severu, koje je 883. godine pokorio knez Oleg. Deo ovog plemena dopro je do Grčke, u Epiru.[2]

Glavni centri su Severana bili su: Černigov, Novgorod Severski i Kursk. Bavili su se ratarstvom, stočarstvom i zanatima.

Tokom VIII i početkom IX veka plaćali su danak Hazarima, da bi, zajedno sa svojim slovenskim susedima Poljanima, negde oko 884. godine ušli u sastav drevnoruske rane države i sa njima činili jezgro buduće Kijevske Rusije.

Pominju se još i u letopisu Povest minulih leta 1024. godine, a nazivi Severa, severska zemlja, severski gradovi pojavljuju u izvorima sve do kraja XVIII veka.[3]

Reference

  1. http://www.imwerden.de/pdf/povest_vremennyx_let.pdf POVESTЬ VREMENNЫH LET, MOSKVA - AUGSBURG 2003.
  2. http://www.veronauka.org/biblioteka/Bibview.asp?ID=8 Istorija Srpskog Naroda, Slovenska plemena i njihova kultura
  3. http://www.arhivnis.co.rs/cirilica/idelatnost/br%203/cslovenskisavet.htm Arhivirano 2013-12-14 na Wayback Machine-u Prof. dr Dragan Nikolić, Pravni fakultet u Nišu, SLOVENSKI SVET NA RAZMEĐI PLEMENSKIH SAVEZA I RANIH DRŽAVA

Literatura