Srp je poljoprivredna alatka, sačinjena od čelika, kojom se žanje žito i druge žitarice i trave. Polukružnog je oblika i oštra je sa unutrašnje strane. Ima drvenu dršku.[1]
Srp je jedna od najstarijih i najednostavnijih poljoprivrednih alatki. Razvio se iz lučno savijenih kamenova, rogova, kostiju (životinjskih vilica u Egiptu) i sličnih oruđa koje je čovek koristio u neolitu. U bronzano doba javljaju su liveni plitki srpovi, a u gvozdeno doba železni. Kasnije se diferenciraju srp i kosa i mnoga slična oruđa (na primer, kosir za sečenje trnja). U arheološkim nalazima iz praslovenske ere srp je čest, a kosa retka. Tanak je i manje savijen nego današnji, obično unazad povijenog vrha. Postepeno se sve više zaokružuje, ima drvenu dršku, a sa unutrašnje strane oštricu, često i nazubljenu.[2] Služio je i kao oružje. U starom veku njime su se oružali Srbi, po čemu je i dobio ime, zatim Kartaginjani i Dačani, a u doba feudalizma kmetovi.[2]
Žanje se tako što se jednom rukom zahvata busen, a drugom se odseca srpom. Položaj tela kosača pri tome je pognut i veoma naporan, a sam rad ovom alatkom se u moderno vreme smatra prevaziđenim.[3]
Srp predstavlja simbol seljaštva. Komunistički simbol srpa i čekića predstavlja dve pokretačke snage ovog pokreta: seljaka i radnika.[4] U antičko doba srp je uz kosu atribut različitih božanstava (Saturna, Demetre), a u srednjovekovnim narodnim prikazima simbol smrti.[2] U grčkoj mitologiji srp je oružje koje je koristio Hron kada se pobunio protiv svog oca Urana koga je zbacio s prestola i preuzeo vlast među bogovima. Mač u obliku srpa dobio je i Persej od boga Hermesa, kako bi ubio strašnu Gorgonu.[5]