33°44′45″N 72°47′15″E / 33.74583°N 72.78750°E
Taksila | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
Registriran: | 1980 (4. zasjedanje) |
Vrsta: | kulturni |
Mjerilo: | iii, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Taksila (Urdu, pendžapski: ٹیکسلا, sanskrit: तक्षशिला Takṣaśilā, Pali:Takkasilā) je važan arheološki lokalitet u provinciji Punjab u Pakistanu. Datira od drevnoj indijskog perioda i sadrži ruševine gandarskog grada Takshashila (također poznatog kao Takkasila ili Taxila), važnog vedsko/hinduističkog[1] i budističkog[2] središta od 6. vijeka pne.[3] do 5. vijeka n.e..[4] [5]
Godine 1980. Taksilu je UNESCO proglasio lokalitetom Svjetske baštine zajedno s nekoliko lokaliteta.[6]
Taksila je kroz historiju ležala na raskršću tri važne trgovačke rute: kraljevskog puta od Pāṭaliputre; sjeverozapande rute kroz Baktriju, Kāpiśu i Puṣkalāvatī (Peshawar); i rutu od Kašmira do Centralne Azije, via Śrinigara, Mansehre i doline Haripur[7] kroz prijevoj Khunjerab do Puta svile.
Taksila se nalazi 32 km sjeverozapadno od Teritorije glavnog grada Islamabada—i Rawalpindija u Punjabu— blizu Velikog puta debala. Nadmorska visina joj je 549 m.
Prema legendi je Taksha, drevni kralj države Taksha Khanda (Tapškent) osnovao grad of Takshashila. Riječ Takshashila na sanskritu znači "pripada kralju Takshi". Taksha je bio sin Bharate i Mandavi iz indijskog epa Ramayana.
U epu Mahābhārata, nasljednik Kurua Parikṣit je došao na prijestolje u Taksili.[8]
Prema teoriji koju iznosi Damodar Dharmanand Kosambi, "Taksila" je vezana uz "Takṣaka," što znači "tesar" i predstavlja alternativni naziv za klan Nāga.[9]
Prije nego što je pala pod udarom ovih kraljeva osvajača, Taksila je bila glavnim gradom mnogih dinastija, i središte vedskog i budističkog učenja, kojima su se pridružili i Grci.[22]
Britanski arheolog Sir John Marshall je proveo dvadeset godina istražiovanja u Taksili.[23]
Kada su ljudi Aleksandra Velikog došli u Taksilu u Indiji u 4. vijeku pne. osnovali su univerzitet kakvog tada nije bilo u Grčkoj, univerzitet koji je učio tri Vede i osamnaest dostignuća te još uvijek postojao kada je tamo došao kineski hodočasnik Fa-Hsien oko 400. n.e.