Boja purpura (eng. The Color Purple) je film Stevena Spielberga iz 1985. snimljen prema istoimenom romanu dobitniku Pulitzerove nagrade Alice Walker. Film govori o mladoj Afroamerikanki Celie i pokazuje probleme s kojima se suočavaju mlade crnkinje tijekom ranog 20. stoljeća; uključujući siromaštvo, rasizam i seksualnu diskriminaciju. Celie se mijenja dok pronalazi samopoštovanje uz pomoć dvije snažne prijateljice.
Radnja
Smješten na Jug Sjedinjenih Država tijekom početka dvadesetog stoljeća, film prati život mlade Afroamerikanke, Celie (Whoopi Goldberg), čije napastvovanje počinje u ranoj mladosti. S četrnaest godina ona već ima dvoje djece sa svojim ocem (za kojeg se kasnije ispostavlja da joj je očuh), koji ih uzima po rođenju i prisiljava je da se oženi s lokalnim udovcem kojeg zove "Gospodin", iako je njegovo pravo ime Albert Johnson (Danny Glover). Gospodin, koji se zagledao u Celijinu mlađu, puno atraktivniju sestru Nettie, ponaša se prema Celiji kao prema robu, tjera je da posprema njegov neuredni dom i brine se za njegovu neposlušnu djecu. Gospodin je često prebija i siluje, prisiljavajući je na šutnju i pokornost. Nettie dolazi živjeti s njima i počinje kratki period sreće dok Nettie podučava Celie čitati. No, to je kratkog vijeka; nakon što Nettie odbije Gospodinove nasrtaje, on je izbaci.
Gospodinova stara ljubav, jazz pjevačica Shug Avery (Olivia Cole), koju je Gospodin zamjerao više godina, dolazi živjeti s njim i Celiejom. U groznici, Shug u prvom susretu uvrijedi Celie rekavši "stvarno si ružna", ali postupno njih dvije postaju dobre prijateljice, a Shug pomaže Celie da uvidi svoje samopoštovanje. Shug i Celie se upuštaju i u lezbijsku vezu; ovo je bilo još razrađenije u knjizi, dok se u filmu tek sugerira. Celie pronalazi snagu i u Sofiji (Oprah Winfrey), koja se udaje za Gospodinova sina Harpoa (Willard Pugh). Sofia je također žrtva nasilja od strane muškaraca u svojoj obitelji, ali za razliku od Celije, odbija ga tolerirati. Ovo nadahnuće se ipak pokazuje kao njezin pad, jer nakon što je uvrijedila gradonačelnikovu ženu, Sofia završava u zatvoru.
Nettie je u međuvremenu živjela s misionarima u Africi često pišući Celiji. Gospodin oduzima Nettiena pisma, rekavši Celiji da nikad više neće čuti za sestru. Tijekom posjete Shug i njezina novog muža, Celie i Shug otkrivaju kako je Nettie pisala godinama. Ponovno povezivanje sa sestrom i uvjerenje da je još živa pomaže Celiji snagu da se odupre Gospodinu, zaprijetivši mu da će ga ubiti i napustiti ga zauvijek.
Celie otvara galanteriju. Nakon što joj je umro otac, saznaje da joj je on zapravo bio očuh te da je naslijedila kuću od svog pravog oca. U međuvremenu, Gospodinova polja propadaju dok on tone u nerad potaknut alkoholom. Film završava s Nettie i Celijinom djecom, Adamom i Olivijom (odraslima u Africi), koji se konačno sastaju sa Celijom.
Nagrade i nominacije
Oscari
Film je bio nominiran za 11 Oscara (uključujući najbolji film, najbolju glumicu za Goldberg i najbolju sporednu glumicu za Avery i Winfrey), ali nije vidio nijednu nagradu. Veliki pobjednik te godine bila je kolonijalna drama Moja Afrika.
Neki kritičari su kao razlog za nedobivanje Oscara istaknuli kontroverze tijekom produkcije. Boja purpura je film s najviše nominacija (zajedno sa Životnom prekretnicom) u povijesti koji nije dobio nijedan Oscar. Neki afroamerički lideri pokreta za ljudska prava bili su uzrujani da je film o zlostavljanim crnoputim ženama u nepovoljnim pozicijama režirao Spielberg, koji je bio poznatiji po svojim fantastičnim i pustolovnim filmovima, a ne kao redatelj ozbiljnih drama iako je sama Alice Walker inzistirala da on režira film.
Zlatni globusi
Sjedinjene Američke Države