東京国立博物館 | |
Uspostavljen | 1872 (Jušima Seido izložba) 1873 (permanentni displej) 1882 (sadašnja lokacija) 2007 (sadašnja administracija) |
---|---|
Lokacija | Ueno, Tajto, Tokio, Japan |
Tip | Muzej umetnosti |
Veličina kolekcije | 110.000 |
Posetilaca | 2.180.000 (2017)[1] |
Pristup javnim saobraćajem | Tokijski metro |
Bebsajt | www |
Nacionalni muzej u Tokiju (jap. 東京国立博物館, Tōkyō Kokuritsu Hakubutsukan), skr. TNM, je umetnički muzej smešten uz zoološki vrt Ueno Park u Taitou, središnji Tokio. Smatra se najstarijim nacionalnim muzejom u Japanu; najveći je umetnički muzej u Japanu i jedan je od najvećih umetnički muzeja u svetu. Jedan je od četiri muzeja kojima upravlja Nacionalni zavod za kulturnu baštinu (jap. 国立 文化 財 機構).
Muzej sakuplja, čuva i prikazuje opsežnu kolekciju umetničkih dela i kulturnih predmeta iz Azije, s naglaskom na drevnu i srednjovekovnu japansku umetnost i azijsku umetnost duž Puta svile. Tu je i velika zbirka grčko-budističke umetnosti. Muzej čuva više od 110.000 kulturnih dobara, uključujući 89 koji su japansko nacionalno blago, 319 blaga Horjujija i 644 važna kulturna dobra. Uz to, u muzeju se nalazi preko 3.000 kulturnih dobara koje su donirali pojedinci i organizacije, uključujući 55 koji su nacionalno blago i 253 važna kulturna dobra (od marta 2019). Muzej takođe sprovodi istraživanja i organizuje obrazovne događaje vezane uz njegovu zbirku.[2][3][4]
Muzej se sastoji od zgrada: Honkan, u kojoj je japanska galerija; Heiseikan i Hjokeikan, u koijma se održavaju posebne izložbe; Tojokan, u kojoj je azijska galerija; Galerija blaga Horjujija, u kojoj su važne relikvije izvorno sačuvanih u Horju hramu Nare; Kuroda memorijalna dvorana, u kojoj je zbirka radova slikara Kurode Seikija; i istraživačkog i informacijskog centra. U sklopu muzeja nalaze se restorani i trgovine, izložbe na otvorenom (uključujući Kuromon) i vrt u kojem posetioci mogu uživati u sezonskim pogledima.
Zapadna umetnost izvan nadležnosti TNM-a smeštena je u obližnjem Nacionalnom muzeju zapadnjačke umetnosti.
Tokijski nacionalni muzej bio je prvi muzej koji je otvoren u zemlji. Inauguracija je održana 1872. godine u Taisendenu, a tada se zvao Carski muzej[5]. Ubrzo nakon otvaranja za javnost muzej se preselio u Učijamašita-čo (danas Učisaivai-čo), a 1882. godine se vratio na svoje trenutno mesto, u park Ueno. Tokom 20. veka muzej je pretrpeo neka oštećenja, poput velikog Kanto zemljotresa 1923. i Drugog svetskog rata, tokom kojeg je bio zatvoren[6].
Tokijski nacionalni muzej je najstariji nacionalni muzej u Japanu.[7] Smatra se da je njegovo poreklo bila izložba Jušima Seido ili Šohejzaka, javna izložba carskih umetničkih dela i naučnih primeraka koju je od 10. marta do 30. aprila 1872. godine održavalo odeljenje za muzeje Ministarstva prosvete[8][9] tokom 5. godine meidži ere. Autentičnost predmeta je potvrđena nedavnim Jinšinskim pregledom, kojim su katalogizovani i verifikovani različiti carski, plemićki i hramski posedi širom zemlje.[10] U režiji Šigenobu Okume, Cunetami Sanoa i drugih,[11] izložba iz 1872. proširila je izložbu iz 1871. u Tokijskoj školi Kajsei (danas Univerzitet u Tokiju) kako bi se pripremila za međunarodni eksponat na Svetskoj izložbi u Beču 1873. kojom se slave proizvodi Franca Josifa i podstiče izvoz; 24 inženjera su takođe poslata sa delegacijom da proučavaju najsavremenije zapadno inženjerstvo na sajmu za upotrebu u japanskoj industriji.[11] Popisani su najvažniji proizvodi svake pokrajine i sakupljena su po dva primerka, jedan za izlaganje u Beču, a drugi za čuvanje i izlaganje u novom muzeju.[11] Izložba iz 1872. godine, održana u dvorani Tajseiden bivšeg konfučijanskog hrama u Jušima Seido u naselju Šohejzaka, bila je otvorena svakog dana od 9 do 16 časova i na kraju je primila oko 150.000 ljudi.[8] Izložba iz 1873. u Beču, osim zbirke regionalnih predmeta, uključivala je i punu japansku baštu sa svetilištem, model nekadašnje pagode u Tokijskom carskom hramu, ženski zlatni šači iz zamka Nagoja i kopiju od papira-mašea Kamakura Bude.[11] Sledeće godine Sano je sastavio izveštaj o sajmu u 96 tomova podeljenih u 16 delova. Gotfrid Vagener, nemački naučnik koji je tada radio u Tokiju, napisao je svoje izveštaje o „Muzeju umetnosti u pogledu umetnosti i raznih zanata“ i „Osnivanju Tokijskog muzeja“, snažno se zalažući za stvaranje muzeja po zapadnom uzoru u japanskoj prestonici.[11]
Dok je trajao svetski sajam u Beču, Izložbeni biro je organizovao lokalne predmete u privremenu postavku u kompleksu u Učijamašita-čo (sada 1-Čome u Učisajvaj-čo), odmah jugoistočno od Carske palate, u marta 1873.[12] Ona je otvorena 15. aprila i bila je otvoren za javnost naredna 3½ meseca, nakon čega je bila otvoren danima u svakom mesecu koji se završavaju brojevima 1 ili 6.[12] Posebna izložba 1874. bila je fokusirana na novu tehnologiju u medicini, hemiji i fizici. Muzej je 30. marta 1875. premešten u nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova.[12] Do tada je obuhvatao sedam zgrada — uključujući staklenik — sa izložbama koje pokrivaju japanske antikvitete, poljoprivredu i prirodne nauke; teren je imao prostor za stoku i prostoriju za medvede.[12] Muzej je i dalje bio povezan sa industrijom i bio je blisko povezan sa nacionalnim industrijskim izložbama održanim u parku Ueno 1877, 1881. i 1890. godine.[13]
Galerija Honkan ima 24 izložbena prostora na dva sprata, koji hronološki prikazuju japansku umetnost od glinenih figura iz razdoblja đomon do gravura u drvetu iz 19. veka[14].
Galerija Tojokan ima deset izložbenih soba na pet spratova, s izvrsnom zbirkom umetničkih i arheoloških predmeta iz raznih azijskih zemalja. Muzej čuva najveću i najznačajniju zbirku korejske umetnosti, ostavštine iz vremena kada je Koreja bila japanska kolonija. Ostale azijske zemlje zastupljene u ovoj galeriji su: Kina, Indija i jugoistočna Azija. Iako nije iz Azije, u ovu galeriju je uvršten i Egipat. Zgrada u kojoj se nalazi Galerija Tojokan izgrađena je 1968. godine, a dizajnirao ju je Taniguči Jošio. Na prvom spratu nalazi se restoran i trgovina u predvorju.[15]
Hjokeikan je otvoren 1909. godine u spomen na brak prestolonaslednika (kasnijeg cara Taiša). Kasnije je ta zgrada označena kao kulturno dobro od značaja, a otvorena je samo u posebnim prilikama i privremenim izložbama.[16]
Heiseikan je otvoren 1999. godine i uglavnom se koristi za privremene izložbe. Pored toga, na prvom spratu sadrži japansku arheološku galeriju s artefaktima iz razdoblja od 10.000 pne do 8. veka.[17]
U ovoj se galeriji nalaze predmeti pronađeni tokom meiđi restauracije, kada je carska porodica 1878. godine preuzela zemlju hrama Horjudži u Nari.[18]
35° 43′ 08″ N 139° 46′ 33″ W / 35.71889° С; 139.77583° З
Međunarodne | |
---|---|
Državne | |
Akademske | |
Umetničke | |
Ostale |