| |||
Identifikacija | |||
---|---|---|---|
ECHA InfoCard | 100.005.091 | ||
RTECS | VZ7525000 | ||
UN broj | 1689 | ||
Svojstva | |||
NaCN | |||
Molarna masa | 49,0072 g/mol | ||
Agregatno stanje | beli prah | ||
Gustina | 1,595 g/cm³[3] | ||
Tačka topljenja | 563.7 °C | ||
Tačka ključanja | 1496 °C | ||
58 g/100 ml (20 °C) (rastvorljivost hidrata), 82 g/100 ml (34.7 °C) | |||
Indeks refrakcije (nD) | 1.45 | ||
Opasnosti | |||
Bezbednost prilikom rukovanja | ICSC 1118 | ||
EU klasifikacija (DSD)
|
veoma toksičan (T+) Opasan za okruženje (N) Korozivan (C)[4] | ||
R-oznake | R26/27/28, R32, R50/53 | ||
S-oznake | (S1/2), S7, S28, S29, S45, S60, S61 | ||
NFPA 704 | |||
Tačka paljenja | ne-zapaljiv | ||
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC): | |||
LD50 (LD50)
|
5.8–15 mg/kg (oralno kod pacova, miševa)[5] | ||
Srodna jedinjenja | |||
Drugi katjoni
|
kalijum cijanid | ||
Srodna jedinjenja
|
cijanovodonična kiselina | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |||
verifikuj (šta je ?) | |||
Reference infokutije | |||
Natrijum cijanid je natrijumova so cijanovodonične kiseline. Ovo jedinjenje ima hemijsku formulu NaCN. Na sobnoj temperaturi ova so je bezbojan kristalni prah, koji ima slab miris na gorke bademe. Veoma je higroskopana.
Natrijum cijanid se dobija procesom neutralizacije cijanovodonične kiseline i natrijum hidroksida (sode) putem Andrusove reakcije. Za sintezu natrijum cijanida se koriste metan, amonijak i kiseonik.
Slijedi reakcija neutralizacije cijanovodonične kiseline i sode.
Ranije se natrijum cijanid dobijao putem reakcije natrijuma sa ugljom i amonijakom.
Natrijum cijanid zajedno sa kalijum cijanidom se upotrebljava u proizvodnji plemenitih metala zlata i srebra. U galvanskoj tehnici se koristi u raznim cijanidnim kadama, npr. u cijanidnim kadama za bakar, mesing, bronzu, cink, kadmijum i zlato.
U organskoj hemiji natrijum cijanid se koristi u raznim sintezama. Natrijum cijanid je otrovan za ljude. Smrtonosna doza (oralno) iznosi oko 2,8 mg po kilogramu tjelesne mase.[6]