Godina 842. (DCCCXLII) bila je redovna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 842. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
- 20. januar – Car Teofil umire od dizenterije u Konstantinopolu, nakon 12-godišnje vladavine u kojoj je uložio mnogo truda u odbranu istočne granice od napada muslimanskih Arapa. Teofila nasljeđuje njegov dvogodišnji sin Mihael III, sa majkom Teodorom kao regentom i 'privremenim' jedinim vladarom Bizantijsko carstvoBizantijskog carstva [1].
- 19. februar – Srednjovjekovna ikonoklastička kontroverza se završava kada je sabor u Carigradu formalno ponovo uspostavio poštovanje ikona u crkvama.
- 14. februar – Strazburške zakletve: kralj Ludovik Njemački, vladar Istočne Franačke, i njegov polubrat Karlo Ćelavi, vladar Zapadne Franačke, sastaju se sa svojom vojskom u Strazburu. Oni se slažu da se međusobno zakunu na vjernost (zapisano na narodnim jezicima) i da se međusobno podržavaju protiv svog brata Lotara I (nominalnog cara svih franačkih kraljevstava i Svetog Rimskog Carstva) [2].
- 20. mart – Kralj Alfonso II od Asturije (Sjeverna Španija) umire nakon 50-godišnje vladavine, u kojoj je poduzeo brojne pohode protiv muslimanskih vojski Emevijskog Emirata Kordobe, te se udružio s pokojnim Karlom Velikim. Alfonso nema djece, te bira Ramira I, sina bivšeg kralja Bermuda I, za svog nasljednika.
- Aglabidi, potpomognuti Napuljcima, zauzimaju Mesinu na Siciliji (842-843).
- Saraceni pljačkaju grad Arl i njegovu oblast. Emir Kordobe Abd ul-Rahman II šalje vojsku na španske oblasti, prema Ausoni, Cerdagni i Narbonni.
- Uurad od Pikta umire nakon trogodišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov sin Bridei VI, čije pravo na vlast osporavaju suparničke grupe, predvođene Bruide sinom Fokela i Kennetha MacAlpina.
- Vikinzi napadaju irski samostan u Clonmacnoiseu iz baza u Irskoj.
- 5. januar – Halifa Al-Mu'tasim umire u Samari (moderni Irak), nakon osmogodišnje vladavine. Naslijedio ga je njegov sin Al-Wathiq, kao vladar Abasidskog halifata.
- Abasidski halifa Al-Wathiq imenovao je svog brata, Jaʽfara ibn Muhammeda al-Mutasima (budućeg al-Mutawakkila) za predvodnika hadždža 842. godine.
- Pad tibetanske monarhije sa ubistvom kralja Langdarme od strane budističkog monaha i rasparčavanjem zemlje. Kinezi ponovo preuzimaju kontrolu nad centralnoazijskim trgovačkim putevima između Kine i Perzije. Tibet je ušao u mračni period između 852. i 970. Budizam, gotovo iskorijenjen gubitkom monaških zajednica i kraljevskog pokroviteljstva, opstao je u malim izolovanim grupama, posebno u istočnom Tibetu.
- Početak zabrane budizma u Kini dinastije Tang. Edikt je naložio povratak stotina monaha laičkom životu (842-845).
- Oživljavanje paganizma u Saksoniji.
- Al-Mundhir, muslimanski emir (približan datum)
- Al-Muwaffaq, muslimanski princ i namjesnik (um. 891.)
- Li Hanzhi, kineski vojskovođa (um. 899.)
- Pietro I Candiano, dužd Venecije (približan datum)
- Yang Fuguang, kineski general (um. 883.)
- 5. januar – El-Mu'tasim, muslimanski halifa (r. 796.)
- 20. januar – Teofil, bizantijski car (r. 813.)
- 9. mart – Humbert, biskup Würzburga
- 16. mart – Xiao Mian, kancelar dinastije Tang
- 16. august – Smrt Qaratis također poznate kao Umm Harun, bila je majka abasidskog halife al-Wathiqa (r. 842–847). Umrla je tokom svog hadžskog hodočašća.
- 24. avgust – Saga, car Japana (r. 786.)
- 22. oktobar – Abo, japanski princ (r. 792.)
- Alfonso II, kralj Asturije (r. 759.)
- Bernard od Viennea, franački biskup (r. 778.)
- Dúngal mac Fergaile, kralj Osraigea (Irska)
- Li Čeng, kancelar dinastije Tang
- Liu Yuxi, kineski pjesnik i filozof (r. 772.)
- Sugawara no Kiyotomo, japanski plemić (r. 770.)
- Uurad, kralj Pikta (približan datum)
- Mi Gyaltore Taknye, tibetanski plemić
- Zheng Tan, kancelar dinastije Tang
- ^ John Skylitzes, A Synopsis of Byzantine History, 811—1057: Translation and Notes, transl. John Wortley, 81note114.
- ^ Pierre Riche, The Carolingians: The Family who forged Europe, transl. Michael Idomir Allen, (University of Pennsylvania Press, 1983), p. 162.