Isa | |
|---|---|
عيسى بن مريم | |
1.png) Ime Isa bin Merjem ispisano kaligrafijom | |
| Religija | Islam |
Isa (arapski: عيسى بن مريم) jeste jedan od 25 Allahovih poslanika spomenutih u Kur'anu. Kur'ansko kazivanje o Isau počinje spominjanjem začeća njegove majke Merjeme. Imranova žena, Merjemina majka, zavjetovala se da će posvetiti svoje dijete da bude u službi Allahu u hramu. Kada je Merjema postala punoljetna melek Džibril pojavio joj se u liku čovjeka donoseći joj vijesti o sinu. Za vrijeme poslaničke misije na zemlji Isi je objavljena sveta knjiga Indžil. Suština islamskog vjerovanja je u tome da je Isa živ, te uznesen na nebesa gdje, po odredbi Allaha, čeka vrijeme svoga ponovnoga spuštanja na zemlju kako bi konačno upotpunio svoju misiju i tek onda preselio na ahiret.[1][2][3][4][5][6]
Uz Nuha, Ibrahima, Musaa i Muhammeda Isa je u islamu jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).
U Kur'anu Isa je spomenut 25 puta.[7][8] O Isau i njegovoj majci Merjem u Kur'anu najviše je rečeno u suri Ali Imran. Međutim, imenom Isa najviše se spominje u suri El-Ma'ide gdje je spomenut pet puta.
- Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom...
Hana, žena Imrana, imala je veliku želju da jedno od njezine djece Allah primi Sebi kao odanoga roba koji će čitav svoj život posvetiti robovanju Bogu. Kada je bila u blagoslovljenom stanju, zavjetovala je svoje buduće dijete na službi Bogu. Kako je bilo uobičajeno u tradiciji Israila da službu Bogu obavljaju samo muškarci, Hana je bila prilično iznenađena kada je rodila djevojčicu. Međutim, shvatila je da to ne utiče na dovu koju je ranije uputila.
- Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!" Poslije ona, kada je rodi, reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko" – a Allah dobro zna šta je rodila – ”a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana."
Nakon smrti oca Imrana, brigu o maloj djevojčici Merjem preuzeo je daidža Zekerijja. Merjem je odrasla u haremu mesdžida Bejtul Makdisa u Jerusalemu, uglavnom izolovana od ostalog svijeta vrijeme provodeći u namazu i zikru.
- I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, o Merjema?" – on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke."
- I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!"
Po islamskom shvatanju, Merjema, kao i Asija, Fatima, te Hatidža, spadaju u red najodabranijih žena.
- I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.
(Kur'an, El-Mu'minun, 50)
Nakon izvjesnog vremenskog perioda koji je Merjema provela u Bejtul-makdisu pod starateljstvom Zekerijjaa, došlo je vrijeme kada je Merjema boravila kod svoje rodbine u Betlehemu. Jednog dana u svom boravištu ugledala je lijepog mladića. Bio je to Džibril koji joj je prenio poruku od Allaha:
- I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. "Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" – uzviknu ona. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!"
- ...i Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.
Tada je Božijom voljom Merjema ostala u drugom stanju. Čekajući u prirodi ispod stabla palme, rodila je sina Isaa.
- I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.""
Vrativši se rodbini sa sinom u kolijevci među prisutnima zavladala je pometnja i nevjerica. Zavjetovavši se na ćutanje samo je rukom pokazala ka Isaau:
- I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše. "Ja sam Allahov rob" – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"
- Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila...
Odrastanje i život prije poslanstva Isaa u islamskim historijskim knjigama nije precizno navedeno. Isa je živio u vremenu kada su Benu Israili bili pod vlašću Rima. U Kur'anu Isa je svojim poslanstvom i Indžilom potvrđivao istinitost Tevrata i Zebura objavljenih prije njega:
- A kada meleki rekoše: "O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit" – ona reče: "Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?" – "Eto tako" – reče – "Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude." I poučiće ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu, i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte. Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put!"
Po islamskom shvatanju prva poslanička misija Isaa bila je da Indžilom nadopuni svete knjige Tevrat i Zebur, koje su tokom vremena doživjele promjene pod uticajem ljudskog faktora gdje su ljudi vršili izmjene Vjerozakona u smislu donošenja izvjesnih olakšica. Druga poslanička misija bila je dostava Indžila Benu Israilu te informacije o budućem slanju posljednjega od Allahovih poslanika – Ahmeda (Muhammed).
- "A kada Isa, sin Merjemin, reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći" – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je prava vradžbina!"
Za vrijeme svog poslanstva Isa je bio odlikovan mnogim mudžizama: oživljavao je mrtve, vraćao vid slijepima, liječio opsihrene i bolesne, kao i zdravlje gubavima, od blata je stvarao pticu i kazivao ljudima gdje im se nalaze skrivene dragocijenosti koje su oni brižljivo pohranjivali na tajnim mjestima.
- ..."Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte. Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put!"
I nakon očiglednih mudžiza kojim je bio nadahnnut Isa mnogi Israelićani nisu povjerovali u njegovo poslanstvo te su ga poricali i širili mržnju i neprijateljstvo u kojim su prednjačili svećenici, pismoznanci i farizeji. Mali broj njih, koji povjerovaše u poslanstvu Isaaovo, poznati kao havarijjuni, slijedili su Isaa po Judeji, Samariji, Galileji, pri tome trpivši vrućinu, napor, glad, žeđ, strah i nevjerničke uvrede.
- Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su onī među njima koji nisu vjerovali – povikali: 'Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!' I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: 'Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani'." A kada učenici rekoše: "O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" – on reče: "Bojte se Allaha ako ste vjernici!" "Mi želimo" – rekoše oni – "da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci."
- A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: "Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?" – "Mi" – rekoše učenici – "mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!" I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.
Tri godine Isa je sa havarijjunima prolazio svim područjima gdje su živjeli Benu Israelićani od Galileje na sjeveru do Judeje na jugu pozivavši na Allahov put. Nakon dolaska u Jerusalem svećenici stupivši u kontakt sa jednim od havarijjuna Judom Iskariotom planirali su Isaovo ubistvo.
- i zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.
Generalna islamska dogma u pogledu na Isaa zasniva se na vjerovanju da je Isa jedan od najodabranijih Allahovih poslanika. Stav se zasniva na Kur'anskom kazivanju o Isau.[9]
- O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti: vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.
- Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ”Budi!” – i on bi.
Isa na Wikimedia Commonsu
