Sindrom delecije 22q13 (Phelan–McDermidov sindrom) | |
---|---|
![]() | |
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | Q93 |
OMIM | 606232 |
DiseasesDB | 34793 |
MeSH | C536801 |
GeneReviews | Phelan-McDermidov sindrom |
Sindrom delecije 22q13, znan i kao Phelan–McDermidov sindrom (PMS), je genetički poremećaj uzrokovan delecijama ili preuređivanjima na q terminalnom (dugom) kraku hromosoma 22. Svaka abnormalna genetička varijacija u regiji q13 koja se ispoljava sa značajnim manifestacijama (fenotip) tipskim za terminalnu deleciju može se dijagnosticirati kao sindrom delecije 22q13. Među istraživačima postoji neslaganje oko tačne definicije sindroma delecije 22q13.[1] Konzorcij za razvojne sinaptopatije definira PMS kao posljedicu mutacija SHANK3, definicija koja, čini se, isključuje terminalnu deleciju.[2] Zahtjev za uključivanje SHANK3 u definiciju podržavaju mnogi, ali ne i oni koji su prvi opisali sindrom delecije 22q13.[3]
Prototipska terminalna delecija 22q13 može se otkriti analizom kariotipa, ali mnoge ovakve delecije i intersticija su premalene. Dostupnost tehnologije mikromreža DNK za istovremeno otkrivanje više genetičkih problema bilo je dijagnostičko sredstvo izbora. Pad troškova za cijelu sekvenciranje egzoma i, na kraju, sekvenciranje cijelog genoma, mogu zamijeniti tehnologiju mikromreže DNK za ocjenu kandidata. Međutim, testovi fluorescencentne in situ hibridizacije (FISH) ostaju vrijedni za dijagnosticiranje slučajeva mozaicizama i hromosomskih preuređivanja (npr. prstenasti hromosom, neuravnotežena hromozomska translokacija) . Iako su rani istraživači tražili monogensko (objašnjenje jednogenske kontrole poremećaja, nedavna istraživanja nisu podržala tu hipotezu (vidi sindrom delecije 22q13).
Pogođene osobe imaju širok spektar medicinskih manifestacija i manifestacija u ponašanju (tabele 1 i 2).[4][5][6][7] Pacijente dosljedno karakteriziraju globalno kašnjenje u razvoju, intelektualna invalidnost, govorne abnormalnosti, ASD – ponašanja poput hipotonija i blaga dismorfna obilježja.[4][6][7][8][9][10][11][12][13][14][15][16] Tabela 1 rezimira dismorfna i zdravstvena stanja koja su zabilježena kod osoba s PMS-om. Tabela 2 rezimira psihijatrijske i neurološke poremećaje povezane sa PMS-om. Većina studija uključuje male uzorke ili se oslanja na roditeljske izvještaje ili pregled medicinske evidencije za prikupljanje informacija, koje dijelom mogu objasniti varijabilnost u prezentaciji nekih od prisutnih karakteristika. Za dalju karakterizaciju fenotipa, potrebne su veće prospektivne studije
Dismorfno svojstvo | Učestalost (%) | Medicinski komorbiditeti | Učestalost (%) |
---|---|---|---|
Makrocefalija | 7–31 | Hipotiroidizam | 3–6 |
Microcefalija | 11–14 | Poremećaj spavanja | 41–46 |
Dolihocefalija | 23–86 | Gastrojednjački refluks | 42–44 |
Duge trepavice | 43–93 | Povećan prag boli | 10–88 |
Bulbusni nos | 47–80 | Konstipacija/dijareja | 38–41 |
Visokozasvođeno nepce | 25–47 | Nenormalnosti snimaka mozga | 7–75 |
Malokluzija/širokorazmaknuti zubi | 19 | Povratne infekcije gornjeg dišnog trakta | 8–53 |
Puni obrazi | 25 | Bubrežne abnormalnosti | 17–26 |
Špicasta brada | 22–62 | Limfedem | 8–53 |
Velike mesnate šake | 33–68 | Napadi | 14–41 |
Hipoplazijski/displazijski nokti | 3–78 | Strabizam | 6–26 |
Hiperesktenzibilnost | 25–61 | Nizak rast | 11–13 |
Abnormalna savijenost kičme | 22 | Visok stas/ubrzani rast | 3–18 |
Krstačno udubljenje | 13–37 | Srčane greške | 3–25 |
Sindaktilija 2. i 3. nožnog prsta | 48 | Prerani ili odgođen pubertet | 12 |
Psihijatrijske i neurološke manifestacije | Učestalost (%) |
---|---|
Poremećaj autističkog spektra | >25 |
Intelektualna nesposobni+ost | ~100 |
Opće kašnjenje u razvoju | ~100 |
Odsustvo ili teški poremećaju govora | >75 |
Poremećaj senzornog ponašanja (stavljanje predmeta u usta) | >25 |
Brušeni zubi | >25 |
Hiperaktivnost i nepažnja | >50 |
Stereotipni pokreti | >50 |
Hipotonija | >50 |
Fine i grube motorne abnormalnosti | >90 |
Loša finomotorna koordinacija | >90 |
Nenormalnosti hoda | >90 |
Vizuelne abnormalnosti praćenja | >85 |
Napadni poremećaj | 17–41 |
Abnormalnosti moždane strukture | 44–100 |
Problemi sa spavanjem | >40 |
Razne delecije utiču na terminalnu regiju dugog kraka hromosoma 22 (očinski hromosom u 75% slučajeva, od 22q13.3 do 22qter. Iako je delecija najčešće rezultat de novo mutacije, postoji nasljedni oblik koji proizlazi iz porodičnih hromosomskih translokacija koji uključuju hromosom 22. U novom obliku, veličina delec ije terminala je promjenjiva i može ići od 130 Kb (130.000 parovi baza) do 9 Mb. Delecije manje od 1 Mb su vrlo rijetke (oko 3%). Preostalih 97% terminalnih delecija utiče na oko 30 do 190 gena (vidi listu dolje). Jedno vrijeme se smatralo da veličina delecije nije povezana sa osnovnim kliničkim karakteristikama.[17]
To zapažanje dovelo je do naglaska na genu SHANK3 , koji se nalazi blizu samog kraja hromosoma 22. Interes za SHANK3 rastao je kako je postajao povezan sa autizmom i poremećajem autističkog spektra (ASD) i shizofrenija.[18] Od tada, dvanaest drugih gena na 22q13 ( MAPK8IP2 ,[19] CHKB,[20] SCO2,[21] SBF1,[22] PLXNB2,[23] MAPK12,[24] PANX2,[25] BRD1,[26] CELSR1,[27] WNT7B,[28] TCF20[29]) povezano je sa poremećajem iz autističnog spektra i / ili shizofrenijom (vidi reference ispod). Neke mutacije SHANK3 oponašaju sindrom delecije 22q13, ali mutacije i mikrodelecije SHANK3 imaju prilično različit utjecaj.
Neke osnovne značajke sindroma delecije 22q13 ovise o njenoj veličini i ne ovise o gubitku SHANK3 .[30][31][32] Kao što je gore napomenuto, distalna regija 1 Mb od 22q bogata je genima. Premalo je kliničkih slučajeva da bi se statistički izmjerio odnos između veličine delecije u ovoj regiji i fenotipa. SHANK3 je također u susjedstvu genskog klastera ( ARSA i MAPK8IP2 )[33] koji ima veliku vjerovatnoću da doprinese ASD-u,[34] sugerirajući da se efekti delecije SHANK3 ne mogu razlikovati od ostalih genetičkih gubitaka. Značajna studija induciranih pluripotentnih matičnih ćelija neurona, uzgajanih od pacijenata sa sindromom delecije 22q13, pokazuje da obnavljanje proteina SHANK3 proizvodi značajno, ali nepotpuno spašavanje membranskih receptora, podržavajući obje značajne uloge SHANK3 i dodatnu ulogu za druge gene u distalnom hromosomskom segmentu 1 Mb 22..[35]
Postoji interes za utjecaj MAPK8IP2 (koji se naziva i IB2) u sindromu delecije 22q13.[36] MAPK8IP2 je posebno zanimljiv jer regulira ravnotežu između NMDA i AMPA receptora.[37] Geni SULT4A1[38] i PARVB[39] mogu uzrokovati sindrom delecije 22q13 u slučajevima proksimalnih intersticijskih i velikih terminalnih delecija. Postoji oko 187 gena koji kodiraju proteine u regiji 22q13.[40] Grupa gena (MPPED1,[41] CYB5R3,[42] FBLN1,[43] NUP50,[44] C22ORF9,[45] KIAA1644,[46] PARVB,[39] TRMU,[47] WNT7B[48] i ATXN10[49]), kao i mikroRNK svi mogu doprinijeti gubitku jezika, osobine koja se značajno razlikuje u zavisnosti od veličine delecije.[50] Ista studija otkrila je da makrocefalija viđena kod pacijenata s sindromom delecije 22q13 može biti povezana sa WNT7B . FBLN1 je odgovoran za sinpolidaktiliju kao i njen doprinos neurološkim manifestacijama (OMIM 608180).
RABL2B | ACR | SHANK3 | ARSA | MAPK8IP2 | CHKB | CPT1B | SYCE3 | KLHDC7B | ODF3B | TYMP | SCO2 |
NCAPH2 | LMF2 | MIOX | ADM2 | SBF1 | PPP6R2 | DENND6B | PLXNB2 | MAPK11 | MAPK12 | HDAC10 | TUBGCP6 |
SELO | TRABD | PANX2 | MOV10L1 | MLC1 | IL17REL | PIM3 | CRELD2 | ALG12 | ZBED4 | BRD1 | FAM19A5 |
FLJ32756 | TBC1D22A | CERK | GRAMD4 | CELSR1 | TRMU | BC069212 | GTSE1 | TTC38 | PKDREJ | CDPF1 | PPARA |
WNT7B | ATXN10 | FBLN1 | RIBC2 | SMC1B | FAM118A | UPK3A | KIAA0930 | NUP50 | PHF21B | PRR5-ARHGAP8 | LDOC1L |
KIAA1644 | PARVG | TRNA_SeC | PARVB | SAMM50 | PNPLA3 | PNPLA5 | SULT4A1 | EFCAB6 | MPPED1 | SCUBE1 | TTLL12 |
TSPO | MCAT | BIK | TTLL1 | PACSIN2 | ARFGAP3 | A4GALT | ATP5L2 | DL490307 | CYB5R3 | RNU12 | POLDIP3 |
SERHL2 | RRP7A | NFAM1 | TCF20 | CYP2D6 | NDUFA6 | SMDT1 | FAM109B | NAGA | WBP2NL | CENPM | TNFRSF13C |
SHISA8 | SREBF2 | CCDC134 | MEI1 | C22orf46 | NHP2L1 | XRCC6 | DESI1 | PMM1 | CSDC2 | POLR3H | ACO2 |
PHF5A | TOB2 | TEF | ZC3H7B | RANGAP1 | CHADL | L3MBTL2 | EP300 | RBX1 | DNAJB7 | XPNPEP3 | ST13 |
SLC25A17 | MCHR1 | MKL1 | SGSM3 | ADSL | TNRC6B | FAM83F | GRAP2 | ENTHD1 | CACNA1I | RPS19BP1 | ATF4 |
SMCR7L | MGAT3 | TAB1 | SNORD43 | RPL3 | PDGFB | CBX7 | APOBEC3H | APOBEC3F | APOBEC3D | APOBEC3C | APOBEC3B |
CBX6 | NPTXR | DNAL4 | SUN2 | GTPBP1 | JOSD1 | TOMM22 | CBY1 | FAM227A | DMC1 | DDX17 | KDELR3 |
KCNJ4 | CSNK1E | TMEM184B | MAFF | MAFF | PLA2G6 | BAIAP2L2 | SLC16A8 | PICK1 | SOX10 | POLR2F | C22orf23 |
MICALL1 | EIF3L | ANKRD54 | GALR3 | GCAT | H1F0 | TRIOBP | NOL12 | LGALS1 | SH3BP1 | GGA1 | LGALS2 |
CDC42EP1 | CARD10 | MFNG | ELFN2 | CYTH4 |
Tabela gena koji kodiraju proteine uključene u sindrom delecije 22q13 je na osnovu pregledača ljudskog genoma - sklop hg38. Potcrtavanje identificira 13 gena koji su povezani s autizmom.[51][52][53][54] Podebljano identificira gene povezane sa hipotonijom (na osnovu pretraživača Human Phenotype Browser [55] što se može potražiti kao „hipotonija“ i bazi podataka OMIM.[56]).
1. Klinička genetika i genetičko ispitivanje
Da bi se potvrdila dijagnoza PMS-a, neophodno je genetičko testiranje. Prototipska delecija terminala 22q13 može se otkriti analizom kariotipa, ali mnoge delecije terminala i intersticija su premale da bi se otkrila ovim metodom. Hromosomske mikromreže treba naručiti kod djece sa sumnjom na zastoj u razvoju ili ASD.[57][58] Većina slučajeva identificirat će se pomoću mikromreže; međutim, male varijacije u genima mogu se propustiti. Pad troškova za cijelo sekvenciranje egzoma može zamijeniti DNK mikromreža, tehnologija za ocjenu gena kandidata. Biološke roditelje treba testirati sa fluorescentnoj hibridizaciji in situ (FISH), kako bi se isključile uravnotežene translokacije ili inverzije. Uravnotežena translokacija kod roditelja povećava rizik od recidiva i nasljednosti u porodicama (slika 3).[59]
Kliničko-genetičke procjene i pregledi dismorfologije trebaju se obaviti, kako bi se procijenili rast, pubertetski razvoj, dismorfične karakteristike (tabela 1) i pregled oštećenja organa (tabela 2)
2. Procjena kognicije i ponašanja
Svi pacijenti trebaju proći sveobuhvatne razvojne, kognitivne i etološkee procjene kod kliničara sa iskustvom u razvojnim poremećajima. Kognitivna evaluacija treba biti prilagođena osobama sa značajnim jezičkim i razvojnim kašnjenjima. Svi pacijenti trebaju biti upućeni na specijalizirane evaluacije govora/jezika, rada i fizioterapije.
3. Neurološko upravljanje
Osobe sa PMS-om treba redovno pratiti pedijatrijski neurolog radi praćenja motornog razvoja, koordinacije i hoda, kao i stanja koja mogu biti povezana sa hipotonijom. Opseg glave treba mjeriti rutinski do 36 mjeseci. S obzirom na visoku stopu napada (do 41% pacijenata) zabilježenu u literaturi kod pacijenata s PMS-om i njegov ukupni negativni uticaj na razvoj, trebalo razmotriti preko noći EEG videonimanje, kako bi se isključila aktivnost napadaja. Uz to, treba razmotriti osnovni strukturni MRI mozga, kako bi se isključilo prisustvo strukturnih abnormalnosti.
4. Nefrologija
Svi pacijenti trebali bi imati početni ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura, a trebalo bi razmotriti i puštajući cistouretrogram, kako bi se isključile strukturne i funkcionalne abnormalnosti. Bubrežne abnormalnosti prijavljene su kod do 38% pacijenata sa PMS-om.[60][61] Kod pacijenata s PMS-om zabilježeni su vezikureterski refluks, hidronefroza, bubrežna ageneza, displazijski bubreg, policistični bubreg i ponovljene infekcije mokraćnog sistema.
5. Kardiologija
Kongenitalne srčane greške (CHD) prijavljene su u uzorcima djece s PMS-om s različitim frekvencijama (do 25%) (29,36%). Najčešći CHD uključuju regurgitaciju trikuspidalnog zaliska, defekte pretkomorske pregrade i patent ductus arteriosus. Treba razmotriti srčanu evaluaciju, uključujući ehokardiografiju i elektrokardiogram.
6. Gastroenterologija
Gastrointestinalni simptomi su česti kod osoba s PMS-om. Gastroezofagealni refluks, zatvor, proljev i ciklično povraćanje su često opisani.[62]
Tabela 3: Preporuke za kliničku procjenu kod Phelan-McDermidovog sindroma
Medicinska specijalnost | |
Primarna opskrba/Razvojna pedijatrija | Pažlivo i rutinsko posmatranje |
Procjena sluha | |
Procjena vida | |
Praćenje visine, težine i BMI | |
Otolaringologija (ENT) | |
Pedijatrijska stomatologija | |
Psihijatrijsko/Psihološko liječenje | |
Psihijatrija i psihologija | Psihijatrijska procjena s naglaskom na poremećaj iz autističnog spektra |
Raspored dijagnostičkog promatranja autizma (ADOS) | |
Procjena kognicije i razvoja | |
Evaluacija govora i jezika / terapija | |
Testiranje prilagodljivosti funkcija | |
Procjena obrazovanja | |
Radna terapija | |
Neurologija | Procjena razvoja motorike, koordinacije i nadzor hoda, kao i stanja koja mogu biti povezana sa hipotonijom, poput neuromuskularne skolioze i problema sa hranjenjem |
Cjelonoćni video EEG | |
MRI strukture mozga | |
Procjena obima glave do 36 mjeseci | |
Nefrologija | Ultrazvučno snimanje bubrega i mokraćnog mjehura |
Kardiologija | Ehokardiogram |
Elektrokardiogram | |
Endokrinologija | Funkcija tiroidnje žllijezde |
Procjena ishrane |
Prava prevalencija PMS-a nije utvrđena. Prema Fondaciji Phelan – McDermid Syndrome Foundation identificirano je više od 1.200 ljudi širom svijeta. Međutim, vjeruje se da je nedovoljno dijagnosticirana, zbog neadekvatnog genetičkog testiranja i nedostatka specifičnih kliničkih karakteristika. Poznato je da se s jednakom učestalošću javlja kod muškaraca i žena. Studije koje koriste dijagnozu hromosomskih mikromreža pokazuju da se najmanje 0,5% slučajeva ASD može objasniti mutacijama ili delecijama gena SHANK3 .[63] Pored toga, kada je ASD povezan s ID-om, pronađene su mutacije ili delecije SHANK3 kod do 2% osoba.[64][65]