| Arheološki lokalitet Ani | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Turska |
| Godina uvrštenja | 2016. (40. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1518 |
| Koordinate | 40°30′N 43°34′E / 40.500°N 43.567°E |
  Ani Lokacija Anija u Turskoj | |
Ani, arm. Անի, je uništeni srednjovjekovni armenski grad smješten u turskoj pokrajini Kars, u blizini granice s Armenijom. Između 961. i 1045. d. bio je glavnim gradom Bargatidskog armenskog kraljevstva, koja se prostirala područjem današnje Armenije i istočne Turske. Nazvan kao "Grad 1001 crkve", bio je smješten na raskrižju trgovačkih ruta, a njegovi sakralni objekti, palače i utvrde bili su među najviše tehnički i umjetnički unaprijeđeni u svijetu. U svom vrhuncu, Ani je imao 100.000 stanovnika[1]
Odavno poznat po svojoj veličanstvenosti i ljepoti, napali su ga Mongoli 1236. godine, a uništio ga je i potres 1319. godine. Zbog toga je populacija naglo opala, da bio do 17. stoljeća bio potpuno zaboravljen. Za Armence je Ani nacionalno, vjersko i kulturno naslijeđe, jedan od najvidljivijih "materijalnih" simbola velikog armenskog kraljevstva, kojim se oni izuzetno ponose.
Ovaj srednjovjekovni grad kombinira stambene, vjerske i vojne građevine karakteristične za srednjovjekovni urbanizam koje su izgrađene tijekom stoljeća kršćanskih i muslimanskih dinastija. Najveći procvat je doživio u 10. i 11. stoljeću kada je postao glavni grad srednjovjekovnog Armenskog Kraljevstva dinastije Bagratida i profitirao od kontrole jedne grane puta svile. Kasnije, pod bizantskim, seldžuskom i gruzijski suverenitetom, ona održava svoj status kao važno raskrižje trgovačkih karavana. Mongolska invazija i razorni potres 1319. godine označili su početak njegova pada.
God. 2016. Ani je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „sveobuhvatan pregled razvoja srednjovjekovne arhitekture kroz primjere gotovo svih različitih arhitektonskih inovacija u regiji između 7. i 13. stoljeća”.[2]
-
Gospina katedrala (Surp Asdvadzadzin) u Aniju -
Zidine Anija -
Crkva Krista Otkupitelja (Surb Prkich) -
Crkva sv. Jurja Iluminatora -
Manuchihrova džamija
.jpg)
- ↑ Ghafadaryan, Karo. 1974. Անի [Ani]. Armenian Soviet Encyclopedia Volume I (armenski). Armenian Academy of Sciences. str. 407–412
- ↑ Archaeological Site of Ani na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 21. srpnja 216.
- Cowe, S. Peter. 2001. Ani: World Architectural Heritage of a Medieval Armenian Capital. Peeters. Sterling, Va..
- (arm.) Hakobyan, Tadevos Kh. 1980. Անիի Պատմություն, Հնագույն Ժամանակներից մինչև 1045 թ, գիրք 1 (The History of Ani, from Ancient Times Until 1045, Book I). Yerevan State University Press. Yerevan, Armenian SSR.
- (arm.) Hakobyan, Tadevos Kh. 1982. Անիի Պատմություն, 1045 թ. մինչև անկումն ու ամայացումը, գիրք 2 (The History of Ani, from 1045 Until its Collapse and Desolation, Book II). Yerevan State University Press. Yerevan, Armenian SSR.
- Kevorkian, Raymond. 2001. Raymond Kevorkian (ur.). Ani – Capitale de l'Arménie en l'An Mil
- Lynch, H.F.B. 1901. Armenia, Travels and Studies. Longmans. London. ISBN 978-1-4021-8950-0
- Marr, Nicolas Yacovlevich. 2001. Ani – Rêve d'Arménie. Anagramme Editions. Paris.
- Minorsky, Vladimir. 1953. Studies in Caucasian History. ISBN 978-0-521-05735-6
- Paolo, Cuneo. 1984. Documents of Armenian Architecture, volume 12: Ani
- Kalantar, Ashkharbek. 1994. Armenia from the Stone Age to the Middle Ages
- Sinclair, Thomas Allen. 1987. Eastern Turkey, an Architectural and Archeological Survey, volume 1
| |||||||||||||||||||||||||||
