Imenice su riječi kojima je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmećeno svojstvo i opredmećeni proces. Njima imenujemo pojave vanjskog svijeta i našeg unutarnjeg doživljavanja.

Imenice se dijele na:

• opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine
• vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.

Imenice se još dijele i na:

• konkretne (stvarne) - označavaju sve ono što je opipljivo (bića, predmete)
• apstraktne (mislene, nestvarne) - označavaju osobine, osjećaje, stanja, fizičke i duševne moći, radnje, prirodne i društvene pojave.

Imenuju bića, stvari, mjesta i pojave.

Neke imenice imaju uopćavajuću funkciju, npr. čovjek: Čovjek vremenom izgubi i tremu kad se sretne s toliko slavnih i poznatih ljudi.^[1]

U hrvatskom jeziku

Imenice u hrvatskom imaju tri gramatička svojstva: rod, broj i padež. Od ta tri svojstva rod je fiksan, tj. riječ ima unaprijed određeni rod, a promjenjiva je po broju i padežu.

Osim tih svojstava, svaka imenica pripada u jednu deklinacijsku skupinu. Deklinacijska skupina određuje način (uzorak) promjene imenice po broju i padežu. Deklinacijske skupine u vezi su s rodom imenice.

Rod i deklinacijske skupine

Rod je u standardnom hrvatskom jeziku gramatički. To znači da rod (muški, ženski i srednji) proizlazi iz oblika same riječi i deklinacijske skupine, a za živa bića se najčešće poklapa i sa stvarnim spolom. Rod određuje koji se oblik pridjeva koristi uz imenicu ili koji oblik zamjenice može zamijeniti imenicu, jer te vrste riječi često imaju različite oblike za različite rodove.

U hrvatskom postoje 4 osnovne deklinacijske skupine (nazivi se razlikuju u literaturi):

Broj

Broj označava odnosi li se imenica na jedan objekt (jednina) ili više njih - za manje skupine/uz brojeve 2 do 4 (dvojina) ili za veće skupine/brojeve veće od 5 (množina), i odnosi se na slaganje s pridjevima i glagolima koji također imaju različite oblike za jedninu i množinu.

• Većina imenica ima posebne oblike u jednini i množini, koji su međusobno povezani pravilima, ovisno o deklinacijskoj skupini (zub - zubi)
• Neke imenice imaju samo jedninu, a neke samo množinu (npr. vrata, tzv. pluralia tantum)
• Neke imenice imaju oblike samo jednine, a za množinu se uzimaju oblici sasvim drugačije imenice koja ima isto ili vrlo slično značenje (čovjek - ljudi, supletivni oblici).

Pluralia tantum pojavljuju se u obliku množine, a označavaju samo jedan predmet. Semantički, većina takvih predmeta sastoji se od dva dijela koji čine jednu cjelinu. Takve imenice zahtijevaju glagole i pridjeve u množini. One pripadaju množini ženskog ili srednjeg roda.

• u ženskom rodu: gaće, gaćice, hlače, ljestve, novine, nožice, vijesti...
• u srednjem rodu: leđa, pluća, usta, vrata, križa, kola, nosila...

Zbirne imenice označavaju skup primjeraka shvaćenih kao cjelina u kojoj se ne izdvaja pojedini član tog skupa pa primjerke ne možemo pobrojiti. Te imenice obično nemaju množinu, a deklinacija im je kao deklinacija imenica srednjeg roda

• zbirne imenice u kojima se vrši glasovna promjena jotacija (cvijeće, kamenje, granje, lišće, grmlje, drveće, trnje, grožđe)
• zbirne imenice koje se završavaju na -ad i koje označavaju grupu ljudi ili životinja (momčad, perad, telad, siročad). Ove imenice pripadaju -i deklinacijskoj skupini.
• zbirne imenice na -a (djeca, braća, gospoda...)

U množini, dvojini i rodu imenica postoje izuzetci za neke riječi.

Padež

Svaka imenica postoji u različitim oblicima, koji se nazivaju padežima. U standardnom hrvatskom su padeži nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Padežne promjene povezane su s promjenom po broju, tj. postoji ukupno 14 mogućih padeža (ako brojimo posebno padeže u jednini i množini).

U standardnom hrvatskom izjednačili su se (osim po naglasku) dativ i lokativ u jednini, te dativ, lokativ i instrumental, kao i nominativ i vokativ u množini u svim deklinacijskim skupinama. U nekim je skupinama došlo do daljih pojednostavljenja.

Padežne su promjene u hrvatskom pravilne i određene pripadnosti deklinacijskoj skupini, glasovnim zakonima, posebnostima za pojednine skupine riječi ili nastavke te drugim razlozima.

Nominativ jednine (ako postoji) uzima se kao "referentni oblik" imenice te se u tom obliku riječi nalaze u rječnicima i sl.

Pregled deklinacijskih skupina

Slijedi pregled deklinacijskih skupina. U literaturi se često glavna skupina muškog roda i skupina srednjeg uzimaju zajedno.

Glavna skupina muškog roda

Ova skupina sadrži imenice muškog roda. Imenice se u njoj dijele po dva kriterija:

Prvi kriterij je po produljenju množine:

• s "dugom" množinom -ov- ili -ev- u množini (most, nož, vol : mostovi, noževi, volovi)
• s "kratkom" množinom (zub, papir, automobil : zubi, papiri, automobili)

Dugu množinu po pravilu imaju jednosložne imenice. Kratku množinu redovno imaju dvosložne i višesložne imenice, ali i mnoge jednosložne imenice.

Drugi kriterij je označava li imenica živo biće (engl. animateness):

• imenice koje označavaju neživa bića (uključujući i biljke) imaju u jednini akuzativ jednak nominativu (vidim stol)
• imenice koje označavaju živa bića često imaju akuzativ jednine jednak genitivu (vidim psa), ali i vlastite specifične oblike (dijete, djevojku, majku...)

Imenice koje završavaju na palatalni suglasnik imaju sljedeće osobitosti:

• produljenje množine -ev- (ako imaju produljenu množinu)
• -u u vokativu jednine
• -em u instrumentalu jednine

Također, dolazi do sljedećih glasovnih promjena u nekim padežima:

• ispred -i u množini k, g i h prelaze u c, z, s (svjedok, svjedoci)
• ispred -e u VOK jd. k, g i h prelaze u č, ž, š (vuk, vuče), ali ne u AKU mn.: (svjedoke)
• imenice kojima osnova u svim padežima (osim u nominativu jd.) završava na -l u nominativu često imaju o umjesto l ( GEN čavl-a NOM čavao; međutim, GEN vol-a NOM vol)
• ako bi imenice imale u nekim padežima skupine suglasnika koje inače ne postoje u hrvatskom jeziku, razbija ih se ubacivanjem -a- (tzv. nepostojano a): NOM pas; GEN psa

-a skupina

Ova skupina sadrži imenice ženskog roda i neke muškog (vođa, vojvoda). Imenice ove skupine redovno završavaju na -a u nominativu jednine, a imaju nominativ množine na -e.

U ovoj skupini se djelomično provodi palatalizacija (patka : patki a ne *patci) ovisno o završetku riječi. Također, neke riječi imaju dvostruke oblike u genitivu množine (patka : patki i pataka prema žena : žena).

Imenice koje završavaju na -ica imaju osobitosti u deklinaciji (različit vokativ jednine).

Zbirne imenice djeca, braća, gospoda, vlastela, dvojica, trojica, četvorica itd. imaju sljedeće osobitosti:

• mijenjaju se kao i sve imenice u ovoj skupini, ali postoje samo u jednini
• slažu se s pridjevima u jednini ženskog roda i s glagolima u množini

Primjeri:

Pokloni su predani njegovoj djeci (kao njegovoj ženi)

Njegova su djeca išla u kino (su je množina!)

Posebno stoje imenice oči i uši koje imaju samo množinu s posebnom promjenom.

Za sve imenice ove skupine je NOM = VOK = AKU u množini.

Skupina srednjeg roda

Sadrži imenice srednjeg roda. Promjena imenica slična je deklinaciji u glavnoj skupini muškog roda. Skupinu možemo podijeliti na sljedeće podskupine:

• imenice bez proširenja - nepalatalne završavaju u nominativu jednine na -o (selo), palatalne na -e (more)
• imenice s proširenjem osnove na -n- u kosim padežima (ime : imena; još i pleme, rame, sljeme, vime, vrijeme, sjeme, prezime)
• imenice s proširenjem osnove na -t- u kosim padežima redovno završavaju na -e u nom. jednine (dijete, jaje, tele, lane); nemaju pravilnu množinu - koriste se zbirne imenice
• imenica nebo ima opcionalno proširenje -s- u množini: neba i nebesa, kao i tijelo: tijela i tjelesa i nebo : nebesa
• neke imenice leđa, pluća, usta, vrata, križa, kola, nosila postoje samo u množini

Imenice uho i oko normalne oblike množine koji se koriste u suženom značenju dvojine (dva uha), a inače se koristi posebna množina unutar -a skupine (uši, oči).

Za sve ove imenice je NOM = VOK = AKU u jednini i množini.

-i skupina

Ova skupina sadrži imenice ženskog roda. Riječ je o "reliktnoj" skupini.

U ovu skupinu spadaju u zbirne imenice na -ad (telad) koje imaju samo jedninu i imenice koje se izvode nastavkom \ost\ ( apstraktne imenice).

Za primjer promjene možemo uzeti imenice noć i mast, te riječ kći koja je izuzetak:

Tvorba imenica

Imenice se tvore na mnogo načina:

• sufiksalnom tvorbom (mrijestiti se - mrijestilište)
• prefiksalnom tvorbom (rad - nerad)
• prefiksalno-sufiksalna tvorba (nadlaktica)

Radne imenice

Radne (glagolske) su imenice one kojima se izriče vršenje glagolske radnje, uključujući stanje i zbivanje. Tvore se od svršenih i nesvršenih glagola sufiksima: -nje, -enje, -će, -0, -a, -ba, -idba, -ancija, -anija, -ava, -aj, -(a)k, -ež, -nja, -njava.^[2]

Primjeri tvorbe:

-0

ispisati - ispis, izlaziti - izlaz, izvoziti - izvoz, upisati - upis^[3]

-(a)j

jecati - jecaj, opaziti - opažaj^[4]

-(a)k

boraviti - boravak, ispraviti - ispravak, istisnuti - istisak, napredovati - napredak, otpasti - otpadak, početi - početak, popraviti - popravak, praskati - prasak, smicati - smičak, snimati - snimak, zadati - zadatak, zaglaviti - zaglavak^[4]

U drugim jezicima

Imenice postoje u svim jezicima, ali se njihova svojstva (npr. promjenjivost) bitno razlikuju od jezika do jezika.

Literatura

• Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika, "Hrvatska gramatika", Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Izvori