Obalj | |
---|---|
Entitet | Republika Srpska |
Općina/Grad | Kalinovik |
Koordinate | 43°27′25″N 18°21′18″E / 43.4569°N 18.355°E |
Stanovništvo | |
– naselje (1991.) | 150 (1991.) |
Pozivni broj | (+387) 57 |
Obalj na zemljovidu BiH |
Obalj je naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik, Republika Srpska, BiH.
U srednjem vijeku postojala je župa Zagorje čije je sjedište bila utvrda Obalj.[1] Obalj je dio Donjeg Borča. U Oblju je postojala hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Zabilježeno je da od 1872. godine u Oblju kod Uloga žive katoličke obitelji Đure Marića i Đure Raguža, u zapisu župnika stolačkog i provikara trebinjskog don Lazar Lazarević iz godine 1887. godine.[2]
Katolici su u Borču u crkvenim zabilješkama registrirani i polovicom 19. stoljeća, a Humljaci s 20. stoljeća dosta su naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, a posebice po Borču. Tada su sela Donjeg Borča pripadala uloškoj općini.[3] Obalj pripada sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u predjelu zvanom Donji Borač, u kojem je nekad bio bio veći broj Hrvata katolika.[4] Nakon austro-ugarskog zaposjedanja 1878. doselili su novi katolici. Prije zaposjedanja također je bilo katolika. Na Oblju su bile otprije četiri kuće Raguža i Marića.[5] Muslimani nezadovoljni novim uvjetima odseljavali su u Tursku, a imanja i zemlju prodavali. Biskup Buconjić to je uočio te otkupljivao zemlju, a nagovarao ljude iz prenapučenih krajeva svoje biskupije neka dosele u ovaj kraj. Muslimani su osobito prodavali zemlju katolicima iz Donje Hercegovine. ovaj kotar Katolici s područja Borča (Klinja, Ulog, Cerova, Baketa, Boljuni, Obadi, Obalj, Tomišlja, Kladovo Polje) htjeli su sagraditi 1913. crkvu za ovaj dio nevesinjske župe, ali prvi svjetski rat odgodio je gradnju u Klinji,[4] a poslije prvoga svjetskog rata novi jugoslavenski režim priječio je i na kraju zabranio gradnju crkve.[6]
Rastuća katolička zajednica u Borču bila je toliko narasla da su bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova 24. siječnja 1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča.[7][4] Na kraju je crkva sagrađena u Ulogu 1937. godine.[4]
Drugi svjetski rat bio je vrlo tegobno razdoblje za Hrvate nevesinjskog kraja. Mnogi su otišli, već 1941. planištarima je opao broj, a kobne 1942. slijedi krvavo opadanje i propadanje. Već od siječnja četnički pohodi okrvavili su Neretvu, u koje su četnici u prvom pohodu bacali ljude, žene i djecu, ubijene i žive koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela Neretva nosila. Zbog višekratnog četničkoga koljačkog pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova.[8] Godina 1942. bila je osobito teška za obaljske katolike, kad je ubijeno je i nestalo: 5 osoba prezimena Raguž i Marić. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[3]
U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[9]
Mnogo je pokušavao oživiti ovaj dio župe nevesinjski župnik fra Mirko Magzan. Godine 1955. je uz dopuštenje Ordinarijata blagoslovio groblje na Oblju i tu slavio prvu sv. Misu nakon Drugoga svjetskog rata.[2][10][11]
Obalj | ||||||
godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | ||
Hrvati | 9 (6,000%) | 15 (5,792%) | 24 (5,825%) | 28 | ||
Srbi | 139 (92,67%) | 240 (92,66%) | 385 (93,45%) | 436 | ||
Muslimani | 1 (0,667%) | 3 (1,158%) | 1 (0,243%) | |||
ostali | 1 (0,667%) | 1 (0,386%) | 2 (0,485%) | |||
ukupno | 150 | 259 | 412 | 464 |
|