Oksijart (perz. وخشارد; Uksšijarta,[1] grč. Oxyartes[2]) bio je kratkotrajni satrap Baktrije (možda i Sogdijane[3]) u službi Perzijskog Carstva tijekom prve polovice 4. stoljeća pr. Kr. U povijesti je najviše ostao upamćen kao otac Roksane,[4] koja se udala za Aleksandra Makedonskog. Oksijart se najranije spominje kao jedan od perzijskih vojskovođa koji su 329. pr. Kr. pratili Besa prilikom njegovog prijelaza preko rijeke Amu-Darje odnosno povlačenja u Sogdijanu.[5] Nakon Besove smrti Oksijart je nakratko ovladao Baktrijom, te je sklonio Besovu ženu i kćeri na "Sogdijansku stijenu", utvrdu u istoimenoj pokrajini koju je čuvao Arimaz.[6] Ipak, Aleksandar ih je naposljetku zarobio 328. pr. Kr.,[7] no drevni povjesničari navode kako se velikodušno ponio prema njima, zbog čega je Oksijart pristao da Roksana postane Aleksandrova žena.[8] Oksijart je nakon toga imenovan satrapom Paropamisade (Hindukuš),[9][10] a na tom mjestu ostao je i nakon Aleksandrove smrti, što su dijadosi 321. pr. Kr. potvrdili sporazumom u Triparadisu.[11][12][13] U ratovima dijadoha je podržavao je Eumena, no 316. pr. Kr. priključio se Antigonu. Pretpostavlja se da je umro prije Seleukovog pohoda na Indiju, s obzirom na to da je Seleuk kasnije Čandragupti Mauriji prepustio njegovu satrapiju Parompisadu.[14] Baktrija je ranije pripala u ruke Artabazu II., kojeg je na tom mjestu postavio sam Aleksandar.[15]
Prethodnik: | Satrap Baktrije (329. - 328. pr. Kr.) |
Nasljednik: |
Bes (? - 329. pr. Kr.) |
Artabaz II. (makedonski namjesnik) (328. - 325. pr. Kr.) |
|journal=
(pomoć)
|journal=
(pomoć)
|journal=
(pomoć)
|journal=
(pomoć)
|journal=
(pomoć)