Perzijski jezik | |
فارسی – fârsi | |
Države | Iran Afganistan Bahrein Tadžikistan Uzbekistan Irak Turkmenistan Azerbajdžan Dagestan Kuvajt |
Regije | Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija |
Govornici | 61 – 71 milijun (materinski) 110 milijuna (ukupno) |
Rang | 19. |
Razredba | indoeuropski jezici indoiranski iranski zapadnoiranski jugozapadno iranski perzijski |
Službeni status | |
Služben u | Iran Tadžikistan Afganistan Dagestan |
Ustanova | Akademija perzijskog jezika i književnosti (Iran) Afganistanska akademija znanosti Rudaki institut jezika i književnosti (Tadžikistan) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | fa |
ISO 639-2 | per / fas |
ISO 639-3 | fas |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Perzijski (farsi/parsi; ISO 639-3: fas) makrojezik kojem pripada istočni iz Afganistana (danas se bilježi kao parsijski ili afganski perzijski[1]) i zapadni farsi iz Irana, službeni jezik Irana. Pripada porodici indo-europskih jezika, i to u satem-jezike.
Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najznačajniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pisanih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik.
Kao indoeuropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti s ostalim jezicima iz indo-europske porodice.
Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna razdoblja:
Novi perzijski jezik datira od vremena prihvaćanja arapske abecede oko 650. godine, kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene tijekom čitavog zadnjeg tisućljeća, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene stoljećima unazad bez posebnih teškoća.
-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:
književni govorni sam, jesam perz. hastam hasam si, jesi perz. hasti hasi je perz. hast ili ast -e smo, jesmo perz. hastim hasim ste, jeste perz. hastid hasid su, jesu perz. hastand hasand
hoć(u) perz. xāh(am) hoć(eš) perz. xāh(i) hoć(e) perz. xāh(ad) hoć(emo) perz. xāh(im) hoć(ete) perz. xāh(id) hoć(e) perz. xāh(and)
hrvatski | perzijski | sanskrt | avestički |
---|---|---|---|
jedan | jek | eka | aeva |
dva | do | dva | dva |
tri | se | tri | thri |
četiri | čahar | čatvar | čathwar |
pet | panđ | panča | panča |
šest | šeš | šaš | xšvaš |
sedam | haft | sapta | hapta |
osam | hašt | ašta | ašta |
devet | noh | nava | nava |
deset | dah | dasa | dasa |
dvjesto | dvist/devist |
Sintaksa perzijskog jezika je "(S) (PP) (O) V", što znači da ide subjekt, prepozicijski izraz te objekt iza kojeg je odgovarajući glagol.
Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.
Vidi tadžikska abeceda, preslovljavanje perzijskog na latinicu, UniPers, Fargelisi