Perzijski jezik
فارسی – fârsi
Države Iran
Afganistan
Bahrein
Tadžikistan
Uzbekistan
Irak
Turkmenistan
Azerbajdžan
Dagestan
Kuvajt
Regije Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija
Govornici 61 – 71 milijun (materinski)
110 milijuna (ukupno)
Rang 19.
Razredba indoeuropski jezici
 indoiranski
  iranski
   zapadnoiranski
    jugozapadno iranski
     perzijski
Službeni status
Služben u Iran
Tadžikistan
Afganistan
Dagestan
Ustanova Akademija perzijskog jezika i književnosti (Iran)
Afganistanska akademija znanosti
Rudaki institut jezika i književnosti (Tadžikistan)
Jezični kôd
ISO 639-1 fa
ISO 639-2 per / fas
ISO 639-3 fas
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)
Zemlje u kojima se govori perzijski jezik. Plavom su obilježene države u kojima je ovaj jezik služben, a zelenom područja u kojima tim jezikom govore manjine i nije služben.

Perzijski (farsi/parsi; ISO 639-3: fas) makrojezik kojem pripada istočni iz Afganistana (danas se bilježi kao parsijski ili afganski perzijski[1]) i zapadni farsi iz Irana, službeni jezik Irana. Pripada porodici indo-europskih jezika, i to u satem-jezike.

Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najznačajniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pisanih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik.

Kao indoeuropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti s ostalim jezicima iz indo-europske porodice.

Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna razdoblja:

Novi perzijski jezik datira od vremena prihvaćanja arapske abecede oko 650. godine, kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene tijekom čitavog zadnjeg tisućljeća, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene stoljećima unazad bez posebnih teškoća.

Vrste riječi

Glagoli

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni 			govorni
sam, jesam 	perz. hastam  			hasam 
si, jesi	perz. hasti			hasi	
je		perz. hast ili ast		-e 
smo, jesmo	perz. hastim			hasim 
ste, jeste	perz. hastid			hasid 
su, jesu	perz. hastand			hasand 
hoć(u) 		perz. xāh(am)			 
hoć(eš) 	perz. xāh(i)				 
hoć(e)		perz. xāh(ad)		
hoć(emo)	perz. xāh(im) 
hoć(ete) 	perz. xāh(id)  
hoć(e) 		perz. xāh(and) 


Glagolski načini

Glagolska vremena

Glagolska stanja

Glagolski vid

Glagoli po predmetu radnje

Participi

Pomoćni glagoli

Imenice


Morfološki brojevi

Brojevi

hrvatski perzijski sanskrt avestički
jedan jek eka aeva
dva do dva dva
tri se tri thri
četiri čahar čatvar čathwar
pet panđ panča panča
šest šeš šaš xšvaš
sedam haft sapta hapta
osam hašt ašta ašta
devet noh nava nava
deset dah dasa dasa
dvjesto dvist/devist


Prijedlozi

Pridjevi



Zamjenice

Upitne zamjenice

Prijedlozi

Veznici

Čestice

Prilozi

Usklici

Upitni prilog

Mjesni prilozi

Padeži

Rod

Glasovi

Pravopis

Sintaksa

Sintaksa perzijskog jezika je "(S) (PP) (O) V", što znači da ide subjekt, prepozicijski izraz te objekt iza kojeg je odgovarajući glagol.

Sufiksi

Perzijska abeceda

Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.

Vidi tadžikska abeceda, preslovljavanje perzijskog na latinicu, UniPers, Fargelisi


Izvori

  1. Documentation for ISO 639 identifier: prs. Pristupljeno 15. ožujka 2023.

Literatura

Vanjske poveznice