Etanolamin | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
![]() | |||
IUPAC ime |
| ||
Drugi nazivi | 2-Amino-l-Etanol, Etanolamin, Monoetanolamin, β-Aminoetanol, β-hidroksietilamin, β-Aminoetil alkohol, Glicinol, Olamin, MEA, UN 2491 | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 141-43-5 ![]() | ||
PubChem[1][2] | 700 | ||
ChemSpider[3] | 13835336 ![]() | ||
UNII | 5KV86114PT ![]() | ||
EINECS broj | |||
DrugBank | DB03994 | ||
KEGG[4] | |||
ChEBI | 16000 | ||
ChEMBL[5] | CHEMBL104943 ![]() | ||
RTECS registarski broj toksičnosti | KJ5775000 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C2H7NO | ||
Molarna masa | 61.08 g mol−1 | ||
Agregatno stanje | Viskozna bezbojna tečnost sa zadahom amonijaka | ||
Gustina | 1.012 g/cm3 | ||
Tačka topljenja |
10.3 °C, 283 K, 51 °F | ||
Tačka ključanja |
170 °C, 443 K, 338 °F | ||
Rastvorljivost u vodi | meša se | ||
Napon pare | 64 Pa (20 °C)[6] | ||
pKa | 9.50[7] | ||
Indeks prelamanja (nD) | 1.4539 (20 °C)[8] | ||
Opasnost | |||
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) | JT Baker | ||
NFPA 704 | |||
R-oznake | R20, R34, R36/37/38 | ||
S-oznake | S26, S27, S36/37, S39, S45 | ||
Tačka paljenja | 85 °C (zatvorena posuda) | ||
Tačka spontanog paljenja | 410 °C | ||
Eksplozivni limiti | 5.5 - 17% | ||
SAD-Dozvoljeni limit ekspoziture |
3 ppm | ||
Srodna jedinjenja | |||
Srodna jedinjenja | N-Metiletanolamin dietanolamin trietanolamin | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Etanolamin (2-aminoetanol, monoetanolamin, ETA, MEA), je organsko jedinjenje koje je primarni amin (zbog amino grupe u njegovom molekulu) i primarni alkohol (zbog hidroksil grupe). Poput drugih amina, monoetanolamin deluje kao slaba baza. Etanolamin je toksična, zapaljiva, korozivna, bezbojna, viskozna tečnost sa mirisom sličnom amonijaku.
Etanolamini se često nazivaju monoetanolaminima ili MEA, da bi se razlikovali od dietanolamina (DEA) i trietanolamina (TEA). Etanolamin je druga najrasprostranjenija čeona grupa fosfolipida, supstanci nađenih u biološkim membranama. Oni se takođe nalaze u molekulima glasnika kao što je palmitoiletanolamid koji utiču na CB1 receptore.[9]
Monoetanolamin nastaje reakcijom etilen oksida sa tečnim amonijakom; reakcija se takođe proizvodi dietanolamin i trietanolamin.[10]
Ova reakcija je egzotermna.
MEA se koristi u vodenim rastvorima za pranje pojedinih kiselih gasova. On se koristi kao sirovina za proizvodnju deterdženata, emulgatora, sredstava za poliranje, lekova, inhibitora korozije, hemijskih intermedijara, etc.[10][11] Na primer, reagovanjem etanolamina sa amonijakom nastaje helacioni agens, etilendiamin.[10]