Panturkizam je ideologija koja ima za cilj ujedenjenje svih Turaka i naroda koji govore turkijskim jezicima kao i teritorija na kojima oni žive. Nastao je oko 1880. godine među turskim intelektualcima u tadašnjoj Ruskoj Imperiji, sa ciljem kulturnog i političkog ujedinjenje svih turaka sa prostora tadašnjeg Osmanskog carstva, Rusije, Kine, Irana, Avganistana.
Ideologija pokreta koji teži stvaranju Velike Turske naziva se u literaturi panturkizam.
Jedan od najznačajnijih ranih eksponenata panturcizma je Enver Paša, Otomanski Ministar rata tokom Prvog svetskog rata i jedan od lidera borbe protiv Ruske Imperije i Sovjetske vladavine u Centralnoj Aziji.
Znašajna epizoda u istoriji panturcizma odigrala se tokom Drugog svetskog rata, kada su nacisti pokušali da potkopaju sovjetsko jedinstvo pod zastavom panturcizma u borbi sa SSSR-om. Nemački pokušaji, međutim, nisu dali značajne rezultate.
Panturcizam je bio osnovna ideologija i povod za genocid nad Jermenima koji je 1915. godine sproveden pod upravom Enver paše sa ciljem da se uklone ne-turske i ne-muslimanske manjine iz Osmanskog carstva u cilju stvaranja velikoturske države.
Grčki genocid je termin koji se koristi od strane nekih akademika a odnosi se na sudbinu Grka u Otomanskom carstvu tokom i nakon Prvog svetskog rata (1914-1923). Kao i Jermeni i Asirci, Grci su bili podvrgnuti raznim oblicima progona, uključujući masakre, proterivanja. Procenjuje se da je na stotine hiljada Grka umrlo tokom ovog perioda kao rezultat progona i masakra otomanskih vlasti.
Pored jermenskog i grčkog genocida, pan-turski Mladoturski režim u Otomanskom carstvu sprovodio je genocid i nad asirskim i kurdskim stanovništvom.
Panturcizam i turska nacionalistička istoriografija je korišćena da se potpuno negira identitet Jermena i Kurda. U isto vreme, razne revizionističke tvrdnje su napravljene na drevnim narodima u regionu i šire.