Safir

Bombajska zvezda
Opšte
KategorijaMineral oksid
Hemijska formulaaluminijum oksid, Al2O3
Identifikacija
BojaSve boje osim crvene – kada se zove rubin – ili ružičasto-narandžaste(padparadscha-padparaša)[1][2]
Kristalni habitusod masivnog do zrnastog
Kristalna sistemaRomboedarska kristalna sistema, klasa šestougaoni
Cepljivostne
Prelomneravan
Tvrdoća po Mosu hardness9.0
Sjajstaklasta
Indeks prelamanjanω=1.768–1.772
nε=1.760–1.763,
Birefringencija 0.008
Optičke osobineAbbe number 72.2
Pleohroizamčvrsto
Ogrebbelo
Specifična težina3.95–4.03
Tačka toplljenja2030–2050 °C
Fusibilityinfusible
Rastvorljivostnerastvorljiv
Druge osobinetermička diletacija (5.0–6.6)×10−6/K

Safir je plavi dragi kamen, jedan od varijeteta minerala korunda (Aluminijum oksid). Naziv potiče od latinske reči lat. sapphiru, što znači plav. Retka vrsta safira je „Safir zvezda“ u kome je kristalna struktura takva da pri fokusiranom svetlu pokazuje zvezdu iz bilo kog pravca. Postoji još jedna vrsta dragog kamena - rubin, koji je takođe varijetet korunda. Safir smatra se jednim od četiri najvrednija draga kamena zajedno sa rubinom, smaragdom i dijamantom.[3]

Istorija safira datira još pre 7. vek p. n. e., kada su ga koristili Etrurci, a posle njih Grci i Rimljani, koji su ga donosili iz Indije (Šri Lanka).[4]

Boje safira

Naziv safir nekada se koristilo za svo drago kamenje. Oko 1800. godine priznati su safir i rubin kao varijacije korunda. Tada se plavo kamenje nazivalo safirima, a crveni rubinima, dok su se sve ostale boje svrstavalo se pod mineral korund. Danas se minerali iz grupe korunda, svih boja, osim crvenih, nazivaju safirima.

Korundi su inače bezbojni, transparentni. Plavu boju safirima daju primese gvožđa i titanijuma, ljubičastu vanadijuma, a hroma ružičastu. Kada je procenat gvožđa mali, dobijaju se žuti i zeleni tonovi. Smatra se da je primerak kvalitetniji što je veća njegova transparentnost.

Nalazišta

Korund je vrlo redak mineral koji se može naći u aluminatnim stenama sledećih tipova:

Najveća nalazišta safira su u Mjanmar, na Tajlandu, u Indiji, SAD i Australiji.

Uvučeni red

Sintetički safir

Francusku hemičar Avgust Vernel fr. Auguste Verneuilje 1911. godine[5] patentirao jeftin nači za dobijanje rubina i safira veštačkim putem, mada je prvo veštačko drago kamenje uspeo da proizvede još pre početka 20. veka. Ovaj postupak po njemu je nazvan Vernelov proces i još uvek se nalazi u upotrebi.

Poznati safiri

Reference

  1. padparadscha Sapphires(en), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. Walking the line in ruby & sapphire(en), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  3. Safir: povijest i podrijetlo kamena, svojstva, područja primjene
  4. Gemology online - Sapphire, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  5. Patent number: 1004505 (en), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  6. [mrtav link] Smithsonian Natoional Museum of Natural History - Bismarck Sapphire(en)[mrtav link], Pristupljeno 24. 4. 2013.
  7. Randys jewelry - Famous gems Arhivirano 2012-01-17 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  8. The Logan Sapphire Brooch(en), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  9. Smithsonian musem(en), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  10. Legendary sapphire, a family, Cher, lovers and a lawsuit(en), Pristupljeno 24. 4. 2013.

Vanjski linkovi

Safir na Wikimedijinoj ostavi