Safir | |
---|---|
![]() Bombajska zvezda |
|
Opšte | |
Kategorija | Mineral oksid |
Hemijska formula | aluminijum oksid, Al2O3 |
Identifikacija | |
Boja | Sve boje osim crvene – kada se zove rubin – ili ružičasto-narandžaste(padparadscha-padparaša)[1][2] |
Kristalni habitus | od masivnog do zrnastog |
Kristalna sistema | Romboedarska kristalna sistema, klasa šestougaoni |
Cepljivost | ne |
Prelom | neravan |
Tvrdoća po Mosu hardness | 9.0 |
Sjaj | staklasta |
Indeks prelamanja | nω=1.768–1.772 nε=1.760–1.763, Birefringencija 0.008 |
Optičke osobine | Abbe number 72.2 |
Pleohroizam | čvrsto |
Ogreb | belo |
Specifična težina | 3.95–4.03 |
Tačka toplljenja | 2030–2050 °C |
Fusibility | infusible |
Rastvorljivost | nerastvorljiv |
Druge osobine | termička diletacija (5.0–6.6)×10−6/K |
Safir je plavi dragi kamen, jedan od varijeteta minerala korunda (Aluminijum oksid). Naziv potiče od latinske reči lat. sapphiru, što znači plav. Retka vrsta safira je „Safir zvezda“ u kome je kristalna struktura takva da pri fokusiranom svetlu pokazuje zvezdu iz bilo kog pravca. Postoji još jedna vrsta dragog kamena - rubin, koji je takođe varijetet korunda. Safir smatra se jednim od četiri najvrednija draga kamena zajedno sa rubinom, smaragdom i dijamantom.[3]
Istorija safira datira još pre 7. vek p. n. e., kada su ga koristili Etrurci, a posle njih Grci i Rimljani, koji su ga donosili iz Indije (Šri Lanka).[4]
Naziv safir nekada se koristilo za svo drago kamenje. Oko 1800. godine priznati su safir i rubin kao varijacije korunda. Tada se plavo kamenje nazivalo safirima, a crveni rubinima, dok su se sve ostale boje svrstavalo se pod mineral korund. Danas se minerali iz grupe korunda, svih boja, osim crvenih, nazivaju safirima.
Korundi su inače bezbojni, transparentni. Plavu boju safirima daju primese gvožđa i titanijuma, ljubičastu vanadijuma, a hroma ružičastu. Kada je procenat gvožđa mali, dobijaju se žuti i zeleni tonovi. Smatra se da je primerak kvalitetniji što je veća njegova transparentnost.
Korund je vrlo redak mineral koji se može naći u aluminatnim stenama sledećih tipova:
Najveća nalazišta safira su u Mjanmar, na Tajlandu, u Indiji, SAD i Australiji.
Francusku hemičar Avgust Vernel fr. Auguste Verneuilje 1911. godine[5] patentirao jeftin nači za dobijanje rubina i safira veštačkim putem, mada je prvo veštačko drago kamenje uspeo da proizvede još pre početka 20. veka. Ovaj postupak po njemu je nazvan Vernelov proces i još uvek se nalazi u upotrebi.