Srpska demokratska stranka je nacionalistička politička stranka koja je djelovala na području današnje Hrvatske, okupljajući njeno srpsko stanovništvo.
Osnovana je od strane psihijatra Jovana Raškovića 17.2. 1990. u tadašnjoj SR Hrvatskoj nedugo nakon ustavnih amandmana koji su dozvolili višestranački sistem, odnosno prije prvih višestranačkih izbora.
SDS je na izborima osvojila tek nekoliko mandata, s obzirom da je većinu srpskih glasova, a i zastupnika uzeo Račanov Savez komunista Hrvatske, reformiran u Stranku demokratskih promjena. Većinu u Saboru i vlast u Hrvatskoj je, pak, osvojila Hrvatska demokratska zajednica na čelu s Franjom Tuđmanom.
Tuđman je ispočetka nastojao sklopiti sporazum sa SDS, ali je duboko neslaganje SDS s izbacivanjem Srba kao konstitutivnog naroda u novom Ustavu, odnosno zalaganje HDZ za osamostaljenjem Hrvatske u odnosu na Jugoslaviju dovelo do spora, a na terenu i do napetosti koje su eskalirale s balvan revolucijom.
U međuvremenu je u susjednoj Bosni i Hercegovini formirana sestrinska Srpska demokratska stranka.
Nakon incidenta na Plitvičkim jezerima u proljeće 1991. je vodstvo SDS od Raškovića preuzela ekstremna frakcija na čelu s Milanom Babićem, koja se zalagala za kidanje svih veza s Hrvatskom, odnosno stvaranje Republike Srpske Krajine koja će ostati u krnjoj Jugoslaviji, odnosno ujediniti se sa Srbijom.
Milan Đukić, jedan od čelnika SDS-a iz Donjeg Lapca, protjeran je nakon što se suprotstavio takvoj politici. Na područjima pod hrvatskom kontrolom je početkom 1991. organizirao Srpsku narodnu stranku.
Kada je završetkom rata u Hrvatskoj prestala postojati Krajina, s njom je prestao postojati i SDS. Dio njenih kadrova koji se opredijelio za nastavak života u Hrvatskoj danas djeluje kroz Samostalnu demokratsku srpsku stranku.