| |||
Nazivi | |||
---|---|---|---|
IUPAC naziv
Natrijum vodonik karbonat
| |||
Drugi nazivi
Prašak za pecivo, bikarb (laboratorijski sleng), bikarbonatna soda, nahkolit
| |||
Identifikacija | |||
3D model (Jmol)
|
|||
Bajlštajn | 4153970 | ||
ChEBI | |||
ChemSpider | |||
DrugBank | |||
ECHA InfoCard | 100.005.122 | ||
EC broj | 205-633-8 | ||
E-brojevi | E500(ii) (regulator kiselosti, ...) | ||
KEGG[1] | |||
MeSH | Sodium+bicarbonate | ||
RTECS | VZ0950000 | ||
UNII | |||
| |||
Svojstva | |||
NaHCO 3 | |||
Molarna masa | 84,0066 g mol−1 | ||
Agregatno stanje | Beli kristali | ||
Miris | bez mirisa | ||
Gustina |
| ||
Tačka topljenja | (razlaže se na natrijum karbonat počevši od 50 °C[4][9][10]) | ||
Rastvorljivost | 0,02 tež.% aceton, 2,13 tež.% metanol @22 °C.[7] nerastvoran u etanolu | ||
log P | −0,82 | ||
Kiselost (pKa) | |||
Indeks refrakcije (nD) | nα = 1,377 nβ = 1,501 nγ = 1,583 | ||
Struktura | |||
Kristalna rešetka/struktura | Monoklinična | ||
Termohemija | |||
Specifični toplotni kapacitet, C | 87,6 J/mol K[11] | ||
Standardna molarna entropija S |
101,7 J/mol K[11] | ||
Std entalpija
formiranja (ΔfH⦵298) |
−950,8 kJ/mol[11] | ||
Gibsova slobodna energija (ΔfG˚)
|
−851,0 kJ/mol[11] | ||
Farmakologija | |||
B05CB04 (WHO) B05XA02, QG04 | |||
Načini upotrebe | Intravenozno, oralno | ||
Opasnosti | |||
Opasnost u toku rada | Uzrokuje ozbilju iritaciju oka | ||
NFPA 704 | |||
Tačka paljenja | ne sagoreva | ||
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC): | |||
LD50 (LD50)
|
4220 mg/kg (pacov, oralno)[12] | ||
Srodna jedinjenja | |||
Drugi anjoni
|
Natrijum karbonat | ||
Drugi katjoni
|
|||
Srodna jedinjenja
|
|||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |||
verifikuj (šta je ?) | |||
Reference infokutije | |||
Natrijum hidrogenkarbonat, soda-bikarbona ili natrijum bikarbonat (IUPAC ime: natrijum vodonik karbonat, NaHCO3) je beli prah koji je rastvorljiv u vodi.[13] To je so koju čine natrijumski katjon (Na+) i bikarbonatni anjon (HCO3−). Soda bikarbona je bela čvrsta materija koja je kristalna, ali često se pojavljuje kao fini prah. Ima blago slani, alkalni ukus koji podsjeća na sodu za pranje (natrijum karbonat). Prirodni mineralni oblik je nahkolit. On se sastoji se od minerala natrona i nalazi se rastvoren u mnogim mineralnim izvorima.
S obzirom da je odavno poznata i naširoko se koristi, ova so ima mnoga srodna imena kao što su soda bikarbona, pekarska soda i bikarbonatna soda. Izraz baking soda je češći u Sjedinjenim Državama, dok se naziv bikarbonatna soda češće koristi u Australiji i Britaniji.[14] U kolokvijalnoj upotrebi, nazivi natrijum bikarbonata i sode bikarbone često se skraćuju; forme kao što su natrijum bikarb, bikarb soda, bikarbonat i bikarb su uobičajeni.
Reč saleratus, od latinskog sal æratus (što znači „gazirana so”), bila je u širokoj upotrebi u 19. veku za bikarbonat natrijuma i bikarbonat kalijuma. Ovaj materija je poznat kao jedan od aditiva za hranu, sa E brojem E500.
Prefiks bi u bikarbonatu potiče iz zastarelog sistema imenovanja i zasniva se na zapažanju da postoji dva puta više karbonata (CO3) po natrijumu u natrijum bikarbonatu (NaHCO3) nego u natrijum karbonatu (Na2CO3). Savremene hemijske formule ovih jedinjenja izražavaju njihove precizne hemijske kompozicije (koje su bile nepoznate kada su imena natrijum karbonat i natrijum bikarbonat formirana) kao natrijum hidrogenkarbonat (NaHCO3) i natrijum karbonat (Na2CO3). Ova imena su nedvosmislena, jer natrijum uvek ima +1 oksidaciono stanje i karbonat -2 oksidaciono stanje.
Rastvor natrijum bikarbonata reaguje slabo bazno zbog hidrolize.
To je jedan od aditiva kodiran od strane Evropske unije, identifikovan inicijalima E500.
Rastvoren u vodi daje baznu sredinu. Reaguje sa kiselinama i tako razblažen, oslobađa vodu i ugljen-dioksid.
Zbog svoje sposobnosti da reaguje sa kiselinama, koristi se i u farmaceutskoj industriji kao antacid i protiv gorušice.
Prekomernu upotrebu treba izbegavati, jer utiče na pH vrednost želuca. Višak natrijuma povećava krvni pritisak (povećava rizik od hipertenzije i edema).
Osim Solvejevog postupka, soda bikarbona se dobija i uvođenjem CO2 u vodeni rastvor natrijum karbonata.
Koristi se u proizvodnji praška za pecivo,[15] u kozmetici, i proizvodnji penušavih pića.
U pripremi hrane se soda bikarbona prvenstveno koristi pri pečenju kao sredstvo za narastanje peciva. Kada reaguje s kiselinom, oslobađa se ugljen dioksid što uzrokuje širenje testa, i formira se karakteristična tekstura i granulacija u palačinkama, kolačima, brzom hlebu, sodnom hlebu i drugim pečenim i prženim namirnicama. Ova kiselo-bazna reakcija može se generički prikazati na sledeći način:[16]
Kiseli materijali koji izazivaju ovu reakciju uključuju hidrogen fosfate, krem od vinskog kamena, limunov sok, jogurt, neobrano mleko, kakao i sirće. Soda bikarbona se može koristiti zajedno sa kiselim testima, koja su prirodno kisela, čineći proizvod lakšim i sa manje zastupljenim kiselim ukusom.[17]
Toplota takođe može sama po sebi da uzrokuje da bikarbonat deluje kao sredstvo za podizanje pri pečenju zbog termičkog razlaganja, oslobađajući ugljen dioksid na temperaturama iznad 80 °C (180 °F)), na sledeći način:[18]
Kada se koristi na ovaj način, bez prisustva kiselih sastojaka (bilo u testu ili upotrebom praška za pecivo koji sadrži kiselinu), oslobađa se samo polovina dostupnog CO2 (jedan molekul CO2 se formira na svaka dva ekvivalenta NaHCO3). Pored toga, u nedostatku kiseline, termičkim raspadanjem natrijum bikarbonata nastaje i natrijum karbonat, koji je jako alkalan i daje pečenom proizvodu gorak, „sapunasti” ukus i žutu boju. Pošto se reakcija odvija sporo na sobnoj temperaturi, smeše (testa za kolače itd.) mogu se ostaviti da stoje bez narastanja dok se ne zagreju u rerni.
Kada se dodaje kiselina, alkalni sastojci, kao što su punomasno mleko ili holandski-prerađeni kakao se obično dodaju pečenoj hrani da bi se izbegao prekomerni kiseli ukus dodate kiseline.[19]
Glavni članak: Prašak za pecivo |
Prašak za pecivo, takođe se prodaje za upotrebu u pripremi hrane u obliku koji sadrži oko 30% bikarbonata i razne kisele sastojke koji se aktiviraju dodavanjem vode, bez potrebe za dodatnim kiselinama u medijumu koji se priprema.[20][21][22] Mnogi oblici praška za pecivo sadrže natrijum bikarbonat u kombinaciji sa kiselim kalcijum fosfatom, natrijum aluminijum fosfatom ili tartarnim kremom.[23] Soda bikarbona je alkalna; kiselina koja se koristi u prašku za pecivo sprečava formiranje metalnog ukusa kada hemijska promena tokom pečenja stvara natrijum-karbonat.
Soda bikarbona se ponekad koristila u kuvanju zelenog povrća, jer mu daje jarko zelenu boju - što je opisano kao veštački izgled - zahvaljujući reakciji sa hlorofilom pri čemu nastaje hlorofilin.[24] Međutim, to ima tendenciju da utiče na ukus, teksturu i nutritivni sadržaj i stoga više nije uobičajena praksa.[25]