Derventa je grad na sjeveru Bosne i Hercegovine. Graniči s Općinom Bosanski Brod, Općinom Modriča, Gradom Doboj, Općinom Stanari i Gradom Prnjavor, a na sjeveru je rijeka Sava, koja predstavlja deset kilometara dugu granicu s Republikom Hrvatskom. Na prostoru površine 517 km² u 56 sela i gradu Derventi, prije rata živjelo je 56.489 stanovnika.
Grad Derventa smješten je u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine, u regiji Bosanska Posavina, karakterističnoj po niskom brežuljkastom zemljištu bogatom manjim i većim vodotokovima. Prostire se na obalama jednog od pritoka Save, rijeke Ukrine,[1] čije se pak slivno područje proteže između donjih tokova rijeka Vrbas i Bosna. Okružuju ga, skupa s pripadajućim ozemljem, planine Motajica, Vučjak i Krnjin (Prokop 265 m i 357 m).
Klima
Područje Grada Derventa, kao i cijela regija Bosanska Posavina kojoj pripada, izloženo je umjerenoj kontinentalnoj klimi blagih karakteristika i to zbog planina na zapadu i jugu koje ga djelomično štite od kontinentalnih utjecaja. Zime su umjereno hladne, ljeta ne pretjerano vruća, a prosječna srpanjska temperatura kreće se od 20 do 22 °C. Jesen je toplija od proljeća u prosjeku za 1,8 °C. Siječanjski srednjak dostiže tek -2 °C, a srednja godišnja temperatura je 10,99 °C. Padaline su skladno raspoređene tijekom cijele godine te iznose oko 800 mm.
Snijeg najčešće pada u siječnju i veljači, a nema ga od lipnja do listopada. Na zemlji se u prosjeku zadržava trideset i devet dana. Dva dana obilježena su tučom (gradom). Najmanje naoblake je od travnja do kolovoza, a listopad je najmaglovitiji mjesec.
Jakost vjetrova koji pušu u Derventi nije velika i po Boforovoj skali iznosi prosječno 2,5-3,0. Vjetrovi pušu uglavnom iz sjevernog kvadranta (50 %).
Vegetacijski period traje gotovo osam mjeseci, a za poljoprivredne kulture opasni su travanjsko - svibanjski i listopadski mrazevi.[2]
U petom stoljeću prije Krista prostore današnje sjeverne BiH, ujedno i šire derventsko područje, naseljavala su ilirskopanonska plemena (Oserijati, Dicioni). Spomenuta plemena pokoravaju rimski legionari nakon čega počinje asimilacija zatečenog stanovništa te uključivanje cijelog prostora u rimsku provinciju Ilirik.
Kao posjed potomaka bana Borića, derventski kraj je dio banovine Slavonije, a u sastav hrvatske banovine Bosne kratkotrajno ulazi u 14. stoljeću za vrijeme njenog maksimuma ppd Tvrtkom I. Nakon pada banovine u Bosni 1463. derventski teritorij, kao dio Hrvatske odolijeva još nekih sedamdesetak godina, preciznije do pada kastruma Dobor 1536. godine.
Osmanlije nakon osvajanja Dobora organiziraju doborsku nahiju, kojoj daju status vojne krajine i tako će biti sve do osnivanja sandžaka u Slavoniji. Između 1717. i 1737. je dio uskog pojasa u Bosanskoj Posavini pod habsburškom vlašću.
Nakon odlaska Turaka s područja Bosne i Hercegovine, cijela Bosna i Hercegovina, pa tako i grad Derventa, postaju dio Austro-Ugarske monarhije. O Derventi se može govoriti kao o gradu Hrvata katolika i muslimana Bošnjaka, s pravoslavnim pukom u brdima zapadno od grada.
28. veljače - Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi primijećeni na Babinom Brdu, važnoj strateškoj točki sjeverno od Dervente. Prije reakcije općinskih kriznih stožera i snaga Prve bojne 103. HVO brigade Derventa, tijekom noći, napustili narečeni lokalitet.
3. ožujka - Napad srpskih snaga na Bosanski Brod, odnosno Bosansku Posavinu. U Derventi angažirani svi raspoloživi ljudski i materijalni potencijali kako bi se zaštitilo općinsko područje.
25. ožujka - Branitelji blokirali komunikaciju prema Kostrešu, tj. zaustavili kolonu sastavljenu od tri transportera, dva kombija i jednog osobnog vozila, koja se kretala s nakanom zauzimanja brda na Kostrešu i odvlačenja pažnje od Bosanskog Broda.
30./31. ožujka - Trideseti ožujka uočena izviđačka skupina JNA u pokretu prema Babinom Brdu. Nakon zarobljavanja i pregovora izviđači pušteni. Idući dan, 31. ožujka, ponovno uočeno kretanje brojne skupine vojnih vozila prema Beglucima. Nakon dobivene zapovijedi, branitelji opkoljenu kolonu vozila pustili da se vrati u derventsku vojarnu.
1. – 3. travnja - Oružani okršaj na lokalitetima Gradca i Koraća.
15./16. travnja - U pet sati ujutro počeo opći napad srpskih snaga na cijelu crtu obrane. U borbama na strani branitelja sudjelovale snage 103. HVO brigade Derventa, Druge bojne 101. Bosansko-brodske brigade i bojovnici iz Johovca.
1./2. svibnja - Opći napad srpskih postrojbi počeo nasrtajem na najistaknutije točke obrane prema Kuljenovcima, a tijekom dana proširio se na cijelo područje te potrajao dva dana.
12. svibnja - Srpske postrojbe ulaze u Derventu i zauzimaju skoro pola grada. Specijalizirana postrojba branitelja stiže u pomoć gradskoj bojni i nakon združenog djelovanja napadači se vraćaju na drugu obalu Ukrine.
21. svibnja - Napad branitelja na derventsku vojarnu sa zapadne strane prekinut zbog nekoordiniranog djelovanja, odnosno slabo ustrojenog sustava veze.
29./30. lipnja - Žestoki sukobi na južnom dijelu derventske bojišnice.
4. srpnja - Nakon borbi na zapadnom dijelu derventske bojišnice, branitelji u velikom broju napuštaju grad.
7. srpnja - Pad grada Derventa.
19. srpnja - Srpske postrojbe ušle u dio Begluka te zauzele strategijski bitne točke Babino brdo i Markovac. Utvrđena nova crta obrane koja se održala skoro mjesec dana.
Šukrija Alagić, hrv. arabist, kulturni radnik, teolog i leksikograf
Zoran Rankić, srp. satiričar, dramski pisac, redatelj, aforističar i pjesnik
Petar A. Ćosić, magistar medicinskih znanosti, hrvatski književnik
Spomenici i znamenitosti
Franjevački samostan na Plehanu ( uništen 1992.)
Grčka groblja i spmenici u Pojezni i Crnči
Obrazovanje
Kultura
Književni klub "VIHOR", koji je do srpskog zauzimanja grada, djelovao u Derventi, sada djeluje u Zagrebu, s ograncima u drugim državama svijeta.
Namjera književnog kluba "VIHOR" je vratiti sjedište u Derventu. Za sada, klub ima predznak - hrvatski.
Održava se tradicionalni futsal turnir Derventa futsal. Turnir u odbojci na pijesku 'Derventa open' održava se od 2000.[4]
Literatura
Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
.svg)
