Ravno | |||
---|---|---|---|
Pogled na Ravno | |||
|
|||
Država | Bosna i Hercegovina | ||
Entitet | Federacija BiH | ||
Županija | Hercegovačko-neretvanska | ||
Vlast | |||
- Načelnik | Andrija Šimunović (HDZ BiH) | ||
Površina | |||
- Ukupna | 323[1] km2 | ||
Stanovništvo (2013.) | |||
- Grad | ▲3.249 | ||
- Gustoća | 10,05 st./km2 | ||
Poštanski broj | 88 370 Ravno | ||
Pozivni broj | (+387) 36 | ||
Zemljovid | |||
Položaj općine Ravno u Bosni i Hercegovini |
Ravno je naseljeno mjesto i općina u Bosni i Hercegovini.
Smješteno je u Istočnoj Hercegovini, u sjevernom dijelu Popova polja, podno 611 metara visokog Goveđaka, blizu rijeke Trebišnjice, sjeverozapadno od Trebinja.[2]
Katolici u Ravnom 1851. | ||||||
godina | broj sela | broj kuća | odrasli | djeca | broj stanovnika | |
1851. | / | 159 | / | / | 1186 |
Ravno je do 1963. godine bilo sjedište općine, samo tada u nešto drugačijem sastavu naselja. 1963. godine, općina se ukida i pripaja općini Trebinje. Na popisu iz 1961. godine, općina Ravno je imala je 5964 stanovnika).
Stanovništvo općine Ravno | ||||||
godina popisa | 1961.[4] | |||||
Hrvati | 3215 (53,90%) | |||||
Srbi | 2654 (44,50%) | |||||
Muslimani | 22 (0,36) | |||||
Jugoslaveni | 55 (0,92) | |||||
ostali i nepoznato | 18 (0,30%) | |||||
ukupno | 1.771 |
Nacionalni sastav naseljenog mjesta Ravno iz 1991.:
ukupno: 198 stanovnika:
|
|
Općinu Ravno sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta[5]
Baljivac, Baonine, Belenići, Bobovišta, Cerovac, Cicrina, Čavaš, Čopice, Čvaljina, Diklići, Dvrsnica, Glavska, Gola Glavica, Golubinac, Gorogaše, Grebci, Grmljani, Ivanica, Kalađurđevići, Kijev Do, Klikovići, Kotezi, Krajkovići, Kutina, Lušnica, Mrnjići, Nenovići, Nevada, Orah, Orahov Do, Orašje Popovo, Poljice Čičevo, Prosjek, Rapti Bobani, Ravno, Rupni Do, Sedlari, Slavogostići, Slivnica Bobani, Slivnica Površ, Sparožići, Strujići, Šćenica Bobani, Trebimlja, Trnčina, Uskoplje, Veličani, Velja Međa, Vlaka, Vukovići, Začula, Zagradinje, Zaplanik, Zavala.
Navedena naseljena mjesta su do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma bila u sastavu tadašnje općine Trebinje koja je ušla u sastav Republike Srpske.
Na kraju 13. stoljeća Šubići pripajaju Humsku zemlju svojoj banovini u Bosni. Područje ostano povezano s njom do njezinog pada sredinom 15. stoljeća, iako njime, a i cijelom Hercegovinom u 15. stoljeću vladaju Kosače kao skoro neovisni vladari.
Prvi spomen Ravnog u povijesti jest u svezi s crkvom Blažene Gospe, zadužbinom obitelji Andrijaševića. Datira iz 1579. godine. Ćirilski natpis o tome je sačuvan i nalazi se u katoličkoj crkvi u Ravnom. Skupština glavara Popova polja održala se u Ravnom 1604. godine.[2]
Prvi oružani sukobi na teritoriju BiH dogodili su u jesen 1991. Od 2. do 5. listopada napadnuto je i uništeno većinski hrvatsko mjesto Ravno, nakon sukoba lokalnih Hrvata i postrojbi JNA, do kojega je došlo na periferiji rata u Hrvatskoj.[6][7]
Tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović 6. listopada 1991. preko TV Sarajeva je uputio javnosti proglas on neutralnosti BiH u "ratu između Srbije i Hrvatske". Hrvati su to shvatili kao stajalište po kojem rat nije i muslimanski rat te da se sami moraju pobrinuti za sebe.
U blizini Ravnog nalazi se najveća i najpoznatija bosanskohercegovačka pećina Vjetrenica. Otvorena je za posjetitelje. Speleološke posebnosti ove jedinstvene špilje su prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Blažena Gospa) iz 1579. i crkva sv. Mitra. Nedaleko od Ravnog su četiri nekropole sa stećcima. U svezi s crkvom je i prvi spomen Ravnog u povijesnim dokumentima.[2]
Ispred zgrade Općine u Ravnom nalazi se spomenik Ruđeru Boškoviću, čiji je otac podrijetlom bio iz ravanjskog sela Orahov Do gdje se nalazi njegova rodna kuća.
Na popisu nacionalnih spomenika kulture Bosne i Hercegovine za općinu Ravno nalaze se sljedeći spomenici:
U općini Ravno nalazi se turističko naselje Ivanica.
U Ravnom se nalazila jedna od postaja na željezničkoj pruzi Gabela – Zelenika. U prizemlju stanične zgrade bili su uredi, a na katu stanovi. Postojala su tri kolosijeka (od kojih su drugi i treći produženi prilikom remonta 1963.), slijepi kolosijek za robu te skladište za robu. Danas je u zgradi kolodvora ugostiteljski objekt.[10]
|journal=
(pomoć)
|