Nepotizam (od latinskog: nepos, nepotis = nećak, potomak, unuci i talijanskog: nipote = nećak) je termin kojim se označava tip ponašanja najčešće nosioca političke, ekonomske, vojne ili neke druge moći, koji na osnovu svog povlaštenog položaja u hijerarhiji, favoriziraju članove svoje porodice ili prijatelje u odnosu na druge osobe, bez obzira na njihovu stručnu sposobnost kod zapošljavanja, davanja poslova ili dodjeljivanja nekih benificija.
Nepotizam je pojava koja traje od kad je svijeta kako se kaže, ali se osobito raširila i postala pojam za sebe u Papinskoj Državi tokom kasnog srednjeg vijeka i renesanse, kad su pape dodjeljevale visoke crkvene položaje svojim rođacima, bez obzira na njihovu sposobnost i pomankanje dovoljnog broja godina. Pape su svoje vanbračne sinove predstavljali kao svoje nećake (nipote) i dodjeljivali im lukrativne kardinalske položaje.
Nepotizmom se je poslužio već papa Inocent III. (1198-1216) kao i papa Bonifacije VIII. (1294.-1303.), ipak se za razdoblje »velikog nepotizma« drži vrijeme od pontifikata Martina V. (1417.-1431.) do pontifikata pape Pavla IV. (1555-1559), a za razdoblje »malog nepotizma« od pape Pia IV. (1559-1565) do pape Pia VI. (1775-1779).
Najslavniji pape nepotisti bili su Aleksandar VI. Borgia, koji je favorizirao svoju djecu na bilo koji način, Lav X., Klement VII. i Pavao III. Farnese.
Prema mišljenju nekih historičara[1] nepotizam je bio odgovor iz nužde Papinske Države u odnosu na tadašnje monarhističko uređenje evropskih velesila. Kako je zbog vjerskih razloga bilo nemoguće, da bi položaj pape postao nasljedan, pojedine moćne dugovječne porodične dinastije održale su se u vrhu Papinske Države upravo zahvaljujući nepotizmu, tako da im je on poslužio kao sredstvo za obranu države i vlastite pozicije u njoj. Tokom 16 i 17. vijeka, kad je postajalo jasno, da Papinska Država više neće doseći nekadašnji sjaj i moć, raširio se jedan novi tip nepotizma. U njemu cilj nije bio kao dotad postavljanje rođaka na vodeće položaje i osiguranje njihova položaja, već savezništvo sa rimskom aristokracijom. Službe, koje su dodjeljivale pape, nisu više bile odskočna daska za papin tron, već sredstvo preko kojih su bogate rimske dinastije sudjelovale u vlasti. Isprva su Vatikanom vladale porodične dinastije; Colonna, Borgia, Piccolomini, Riario i Sforza, a kasnije Pamphili, Boncompagni, Aldobrandini, Borghese, Ludovisi, Barberini, Altieri, Braschi.[2]
U politici je nepotizam, vrlo raširena pojava - već i zbog same prirode političkih partija, -da okupljaju oko sebe samo istomišljenike, borce za isti cilj i da se za njega makjavelistički bore svim sredstvima. Kako se načelno sve političke partije - deklarativno bore za opće, javne interese (javnim sredstvima) za raspodjelu istih tih javnih sredstava - političari su i najčešće mete optužaba za nepotizam. Najčešći i najednostavniji primjer političkog nepotizma je - brzi uspon nekog političara na visoke položaje, koji za to nema (naizgled) odgovarajuće kvalifikacije, - ali ima neobično utjecajnog rođaka. Britanci za to imaju frazu Bob je vaš ujak (Bob's your uncle) za koju se pretpostavlja da je nastala kad je Robert Arthur Talbot Gascoyne-Cecil, pomogao svom nećaku - Arthuru Balfouru, da dobije uticajni položaj glavnog sekretara za Irsku, što se na kraju 19. vijeka smatralo otvorenim primjerom nepotizma.
Iako se na prvi pogled Slovenija čini pošteđena i najmanje kontaminirana od pojave nepotizma, ipak i u Sloveniji ima toga jako puno. Tako su svi članovi najvišeg pravnog tijela Slovenije (Sodni svet) došli do te pozicije preko rodbinskih veza. Tako je prof. dr. Miro Cerar sin podpredsjednice slovenske političke partije LDS Zdenke Cerar, nekadašnje ministrice pravosuđa. Njegov otac, Miro Cerar je istaknuti član Foruma 21, kojeg vodi nekadašnji predsjednik Milan Kučan. Advokat Barica Zidar je punica dr. Gorazda Klemenčiča, koji je državni sekretar i desna ruka ministrice unutarnjih poslova Katarine Kresal, a ona je i predsjednica LDS. [3] Aferu je napravio i Miha Brejc, poslanik u evropskom parlamentu i bliski suradnik Janeza Janše, siva eminencija partije SDS, on je u svom kabinetu zaposlio dvije asistentice, prvo svojo kćer, a zatim i punicu svoga sina (ali bivšu).[4]
U Hrvatskoj je od devedesetih godina prošlog vijeka i predsjednika Tuđmana [5], nepotizam postao toliko rašireni oblik ponašanja, da je to danas gotovo jedino mogući način da se dođe do posla i egzistencije.
Iako se naizgled ta pojava široko kritizira po medijima, to na stvarnu situaciju nema nikakvog utjecaja.[6] Poznate nove afere su slučaj kad je predsjednik sabora Luka Bebić pomogao da se zaposli Ivan Medak u Hrvatskim željeznicama na mjestu direktora nabave, i posljedica toga - željeznička nesreća kod Splita i zapošljavanje kćeri predsjednika
Stipe Mesića - Saše Mesić na mjesto predsjednice uprave u javnom poduzeću Terme Zagreb Zagrebačkog holdinga.
[7] Nepotizma nisu bile pošteđene ni lijeve političke partije i njihovi lideri, tako se optuživalo pokojnog Ivicu Račana za protežiranje bivše supruge Agate Račan na mjesto u Ustavnom sudu i posljednje Dijane Pleštine na mjesto savjetnice za razminiranje u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija RH.[8]
U posljednje vrijeme primjer grada u kome je zavladao nepotizam je Split sa svojim gradonačelnikom Željkom Kerumom koji je na sva važnija mjesta postavio svoje rođake i prijatelje.[9]
I u Bosni i Hercegovini je nepotizam vrlo raširena pojava, čak i više zbog ionako velike podjele po vjerskoj i nacionalnoj liniji i loše ekonomske situacije. On se proširio čak i do vjerskih zajednica, pa se danas bez toga nemože zaposliti ni u Islamskoj zajednici[10] Inače u BiH ima i potpuno običnog nepotizma, kao što je slučaj Lidije Korać, koja je favorizirala svog muža za položaj u Nadzornom odboru Elektroprivrede BH.[11]
U Srbiji je situacija sa nepotizmom vrlo slična kao u ostalim bivšim republikama tako je strojarski inženjer Boris Radivojević, iz Kragujevca i bratić gradonačelnika tog grada Veroljuba Stevanovića, postavljen je na mesto direktora Šumadija sajma, opozicija tvrdi zbog nepotizma.[12] Najnovija afera sa nepotizmom dolazi iz Srbobrana gdje je Jovan Tutorov, optužio predsednika općine Branka Gajina da poslove iz građevinarstva namješta svojim kumovima.[13] Takođe, zapošljavanje svoje dece, a direktor ste javnog preduzeća, široko je rašireno.[14]
I u Makedoniji je nepotizam raširena pojava tako je nevladina organizacija Transparentnost Makedonija prozvala makedonsku vladu u julu 2007. zbog nezakonitog trošenja sredstava, nepotizam i nepoštivanje zakona.[15]
Nepotizam nije osobenost Crne Gore, ali je u državi koja broji svega 650 hiljada stanovnika ta pojava mnogo uočljivija. Istraživač te pojave Dejan Milovac kaže da je ona posebno izražena u nekim općinama, poput Budve. Tamo je lokalni moćnik - Svetozar Marović sa svojom porodicom čovjek koji odlučuje o svemu - pogotovo o prostornom planiranju i urbanizmu (koje je najlukrativniji dio). Svetozar Marović je inače potpredsjednik Crnogorske vlade i vladajuće Demokratske partije socijalista, tako da pojedini mediji Budvu, cinično zovu - Svetozarevo na moru. Marovićev rođeni brat Dragan je potpredsjednik Skupštine opštine Budva, zadužen za financije, njegova kćerka je glavni menadžer općine, a njegova strina Mirjana načelnica područne jedinice uprave za nekretnine.[16]
Prema zaključcima Evropske komisije iz 2007. Kosovo je bilo puno korupcije, nepotizma i kršenja ljudskih prava zbog slabosti vlasti.[17]
Tokom zadnjih desetljeća u Belgiji se raširila moda stvaranja političkih dinastija, u koju su uključene sve tradicionalne političke partije, što sve više iritira javnost. Ovaj fenomen se objašnjava činjenicom da ugledni članovi partija kontroliraju mjesta kandidata na izbornim listama, oni se pritom vode i logikom da na listama moraju biti zvučna imena, koja mogu donijeti glasove partiji.[22]
Grčka je zemlja poznata po tome što u njoj od Drugog svjetskog rata vladaju dvije političke dinastije Papandreou i Karamanlis, koje se stalno izmjenjuju na vlasti (u gotovo pravilnom ritmu).
Indija je zemlja u kojoj od stjecanja nezavisnosti 1947. praktički vlada jedna politička dinastija porodica Nehru-Gandhi.
Mnogi irski političari "nasljeđuju" poslanička mjesta u Parlamentu (Oireachtas) od svojih očeva i bliskih rođaka.
Najpoznatiji primjer je Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) 1980 - 2001. I njegov sin, Juan Antonio Samaranch Salisachs, bio je član Međunarodnog olimpijskog komiteta od 2001., a i njegova kći Maria Teresa Samaranch Salisachs, bila predsjednik Španjolske federacije sportova na ledu od 2005.[31]
U Šri Lanki je aktualni predsjednik Mahinda Rajapaksa, optužen za nepotizam, jer je imenovao čak svoja tri brata ministrima, a rođacima podijelio važne političke položaje, bez obzira na njihovu sposobnost. Tako da braća Rajapakse kontoliraju više od 70% budžeta Šri Lanke.[32][33]
Bivši premijer Patrick Manning imenovao je svoju ženu Hazel Manning kao člana svoje vlade (iako nije bila izabrana) u dva uzastopna mandata, prvo kao ministricu obrazovanja, a zatim kao ministricu lokalne samouprave.[34]
Singapursku vladu optužuju vlastiti građani za korupciju zbog primjera koji im je pružio premijer Lee Kuan Yew, kojeg je naslijedio njegov sin Lee Hsien Loong.
Postoje i brojni drugi primjeri otvorenog nepotizma u politici Sjeverna Koreja (Kim Il-sung), brojne arapske zemlje u kojima je teško shvatiti razliku između institucionalnog nepotizma tipa Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i libijskog primjera Gadafija i sirijskog Hafeza al-Asada. Nepotizam je toliko raširen i star, da je koji put teško shvatiti razliku - kad je to prirodno, dobro i moralno favorizirati - nekog? (pa i svog) a kad to postaje kriminalna radnja?.
Nepotizma ima i u privredi, ali tu postoji velika zbrka kad je to pravno u redu a kad ne? (u privatnom sektoru je to poželjan oblik ponašanja, ali u javnom sektoru - kriminal), u zabavi, sportu - zapravo u svim ljudskim djelatnostima. Kod nepotizma ima i jedna pravna zbrka, - ukoliko je institucionaliziran (monarhija) onda je to poželjno i pravno u redu, ali ukoliko - nije, onda se može ocjeniti kao kriminalno djelo.
