Lovac na jelene
Originalni poster za film
Režiser	Michael Cimino
Producent	Michael Cimino Michael Deeley John Peverall Barry Spikings
Scenarist(i)	Deric Washburn
Uloge	Robert De Niro John Cazale Meryl Streep John Savage George Dzundza Christopher Walken Chuck Aspegren
Muzika	Stanley Myers
Žanr	Drama
Kinematografija	Vilmos Zsigmond
Montaža	Peter Zinner
Produkcija	Universal Pictures
Distributer	Universal Pictures
Premijera	8. decembar 1978 (Los Angeles) 23. februar 1979 (SAD)
Trajanje	182 minute
Zemlja	SAD
Jezik	Engleski
Budžet	15 miliona $
Zarada	50 miliona $[1]

Lovac na jelene američki je ratni dramski film snimljen 1978. u režiji Michaela Cimina o trojici amerikanaca rusinskog porijekla, koji su zajedno radili u željezari i koji su bili mobilizirani u istu pješadijsku jedinicu u Vijetnamskom ratu. Glavne uloge tumače Robert De Niro, Christopher Walken, John Savage, John Cazale, Meryl Streep i George Dzundza. Radnja se dešava u Clairtoni, malom radničkom gradu na rijeci Monongahela južno od Pittsburgha, i zatim u Vijetnamu, negdje u močvarama i u Sajgonu tokom rata. Film je baziran jednim dijelom na nedovršenom scenariju pod nazivom Čovjek koji se došao igrati, čiji su autori Louis Garfinkle i Quinn K. Redeker, a teme su Las Vegas i ruski rulet. Producent Michael Deeley, koji je otkupio scenarij, zaposlio je režisera Michaela Cimina, koji je, zajedno s Dericom Washburnom, preradio scenarij ubacujući scenu ruskog ruleta u Vijetnamski rat. Film je prešao budžet u vrijeme snimanja i ukupno je koštao 15 miliona dolara. Scene ruskog ruleta bile su jako kontroverzne u vrijeme objavljivanja filma.

Osvojio je ukupno pet Oskara, uljučujući i onaj za najbolji film.^[2]

Radnja

U zapadnoj Pennsylvaniji tokom kasnih 1960-ih, radnici u željezari porijeklom iz Rusije Michael (Robert De Niro), Steven (John Savage), Nick (Christopher Walken), Stanley (John Cazale), John (George Dzundza), i Axel (Chuck Aspegren) pripremaju se za dvije faze u njihovim životima: brak i vojni rok. Oni su poput školskih drugova, izlaze po lokalnim barovima i provode vikende loveći jelene. Michael i Nick su zaljubljeni u Lindu (Meryl Streep), koja još uvijek ne može da se odluči. Ali njihovi dokoni životi će se uskoro promijeniti pošto su mobilizirani u pješadijsku jedinicu koja odlazi u Vijetnam. Prije odlaska, Steven ženi već trudnu Angelu i njihova svadba je također oproštajno okupljanje prije odlaska u rat. Nickova djevojka Linda, priprema doručak za svog oca noseći na sebi vjenčanicu. Njen otac, nasilni i halucinirajući alkoholičar, nalazi se na spratu i usljed alkoholičarske krize razbacuje stvari po svojoj sobi. Kad mu je Linda donijela doručak on je udara ostavljajući ožiljak na njenom licu. Ona zatim odlazi na vjenčanje.

Na svadbenoj zabavi prijatelji se ubrzo napijaju, plešu i ludiraju se. Stan pleše sa svojom djevojkom ali pjevač iz grupe koja je svirala na vjenčanju preuzima njegovu djevojku u plesu. Dok je pjevač plesao s njom, Stan primjećuje da on postaje previše intiman s njom. John se smije a Stan postaje sve ljući sve dok nije ustao i prišao svojoj djevojci i ošamario je. Mike pleše s Lindom i predlaže joj da odu popiti pivu. Njih dvoje odlaze u bar i piju zajedno dok ih je Nick posmatrao sa sumnjom. Mlada i mladoženja odlaze sa zabave u ukrašenom automobilu, a Mike i Nick trče za njima. Sljedećeg jutra, s autom još uvijek ukrašenim poslije vjenčanja, prijatelji odlaze u planine da love jelene. Mike smatra lov veoma ozbiljno i potpuno je hladan prema Stanu kad je on rekao da ne može da pronađe lovačke čizme. On pita Mikea da mu posudi svoj višak čizama, ali Mike ga odbija, umoran od Stanove lakomislenosti i zaboravnosti. Sljedećeg jutra, Mike i Nick odlaze u šumu i Michael prati i ubija jelena s jednim pogotkom. Društvo se vraća u Clairton i oni odlaze pravo u Johnov bar. John svira jednu kompoziciju na klaviru dok ostali mirno slušaju, razmišljajući o svojoj zadnjoj noći zajedno.

Scena se zatim prebacuje u planinski region Vijetnama gdje je malo selo bilo bombardovano napalm bombama od strane američkog zrakoplovstva. Michael je tu i leži onesviješten među mrtvim tijelima. Vojnik Armije Sjevernog Vijetnama (NVA) ulazi u selo. On pronalazi malu grupu preživjelih, muškarce, žene, i djecu, skrivene u tajnom bunkeru. On hladnokrvno baca bombu unutra. Trenutak kasnije pojavljuje se žena teško povrijeđena sa bebom u naručju. Vojnik je ubija bez milosti. Mike ubija vojnika s bacačem plamena. Mike se kreće kroz selo i ubija svakog preživjelog neprijateljskog vojnika; utom stiže druga jednica s helikopterima a među njima su Nick i Steve. Po njihovom dolasku započinje minobacačka vatra po selu od strane NVA. U daljini vide se njihove trupe koje se približavaju. Njih trojica su zarobljeni i držani u zatvoru pored rijeke gdje su također bili držani i ostali američki zatvorenici. Da bi se zabavili čuvari prisiljavaju zatvorenike da igraju ruski rulet kockajući se sa njihovim životima. Sva trojica su prisiljeni da igraju; Steven je uperio pištolj iznad svoje glave, tako da ga je metak samo okrznuo pa je zbog toga kažnjen sa pritvorom u kavezu na rijeci. Vjerujući da je ova kazna slomila Stevena, Mike razmišlja da ga napusti. Nick ljutito odbija Mikeovu ideju.

Mike shvata da će igrati konačni krug ruleta s Nickom, i smišlja plan za bijeg, ali mu trebaju tri metka u pištolju i saopštava Nicku svoj plan. Mike mu predlaže da savlada najbližeg čuvara kad mu Mike dadne znak. Nick, bojeći se mogućeg neuspjeha smatra plan suludim, ali uviđa da je to njihova jedina šansa za opstanak, i Mike ga moli da mu vjeruje. Zatim dolazi konačna igra, Mike uspijeva da ubijedi čuvare da stave 3 metka u pištolj, ali oni biraju Nicka da ide prvi. Mike se javlja kao dobrovoljac da ide prvi i okida ali na prazno. Sa samo dva prazna od mogućih pet u punjenju, skoro slomljeni Nick dolazi na red, ali opet okida na prazno. Mike, razljućen neprestanim ruganjima, podiže pištolj prema svojoj glavi i u zadnjem momentu gura puške uperene u njega i puca u čuvare. Sa tri metka od moguća četiri mjesta ostavljena u pištolju, Mike uspijeva da ubije tri čuvara i dokopava se automatske puške i ubija preostale. Mike odvodi sa sobom već skoro poludjelog Nicka, te oslobađaju Stevena i odvode ga sa sobom. Njih trojica bježe iz kampa i koristeći balvan plutaju niz rijeku. Američki helikopter ih spašava ali samo se Nick ukrcava. Oslabljeni Steven pada u rijeku. Mike skače za njim i spašava ga i izvlači na obalu. Steven je slomio nogu prilikom pada. Mike ga odvodi do prijateljskih linija.

Psihološki devastiran Nick se oporavlja u vojnoj bolnici u Sajgonu, gdje psiholog konstatuje da više nije sposoban zbog svog nerazumljivog monologa. Nakon što je otpušten iz bolnice, pokušava da nazove Lindu u Clairtonu, ali spušta slušalicu prije nego se veza uspostavlja. On besciljno luta u nadi da će pronaći Mika u gradu. Nick upoznaje Juliéna Grindu (Pierre Segui), Francuza koji obožava šampanjce, i upada u kockarsku jazbinu gdje se igra ruski rulet za novac. Grinda nudi Nicku da se priključi. Nick je primijetio da je i Mike među njima kao kockar. Nakon što je Mike vidio Nicka, Nick žurno bježi od njega tako da ga Mike gubi iz vida.

Nazad u Americi, Mike započinje romansu s Lindom. Nick i Steven se još uvijek vode kao nestali. Mike je saznao da je Steve preživio i da se vratio nazad kući, i odlazi kod Angele Steveove supruge kako bi ga pronašao. Međutim ona je pomračenog uma i ne priča ni s kim, ali mu daje na cedulji Steveov broj telefona. To je broj Stevenove bolnice, koja je ustvari rehabilitacijski centar za veterane rata. Steven je duševno i fizički onesposobljen. Michael se ponovo sastaje sa Stevenom, koji je izgubio obje noge, ne može pokrenuti ruku i duševno je poremećen. Steven mu saopštava da mu neko iz Sajgona šalje ogromne sume novca, što znači da je Nick još uvijek živ. Mike odvodi Stevena kući. Mike putuje u Sajgon uoči samog pada 1975. Uz pomoć francuza Juliéna Grinde, pronalazi Nicka u prenakrcanom rulet klubu, ali Nick kao da nema nikakvo sjećanje na svoje prijatelje i svoju kuću u Pennsylvaniji. U igri ruskog ruleta u baru, Mike i Nick se takmiče, ali Mike ovo radi samo u pokušaju da osvježi njegovo pamćenje. Mikeovi pokušaji da ga ubijedi da se vrati kući su bezuspješni, ali Nick podiže pištolj i puca sebi u glavu.

Film se završava sa Nickovim sprovodom nazad u Americi i svi njegovi prijatelji se okupljaju. Oni svi pjevaju "Bog blagoslovio Ameriku" u Nickovu počast.^[1]

Uloge

• Robert De Niro - Michael
• John Cazale - Stan
• John Savage - Steven
• Christopher Walken - Nick
• Meryl Streep - Linda
• George Dzundza - John
• Chuck Aspegren - Axel ^[1]

Nagrade

Oscari

• Oscar za najbolji film
• Michael Cimino - Oscar za najbolju režiju
• Christopher Walken - Oscar za najbolju sporednu mušku ulogu
• Peter Zinner - Oscar za najbolju montažu
• Richard Portman, William L. McCaughey, Aaron Rochin, C. Darin Knight - Oscar za najbolji zvuk

BAFTA

• Vilmos Zsigmond - najbolja fotografija
• Peter Zinner - najbolja montaža

Zlatni globus

• Michael Cimino - najbolji režiser

Ostale nagrade

• Najbolji film - Nagrada udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Christopher Walken - najbolji sporedni glumac - Nagrada udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Meryl Streep - najbolja sporedna glumica - Nacionalno udruženje filmskih kritičara Amerike
• Michael Cimino - najbolji režiser - Nagrada filmskih kritičara Los Angelesa
• Michael Cimino - najbolji strani režiser - Nagrada Hochi
• Michael Cimino - najbolji režiser - udruženje režisera Amerike
• najbolji strani film - nagrada Japanske filmske akademije ^[1]

Zanimljivosti

• Tokom snimanja scene sa helikopterom, John Savage i Robert De Niro zapetljali su se za konopce dok se helikopter počeo dizati u vis, što ih je moglo ozbiljno povrijediti. Glumci su ljutito vikali i mahali posadi helikoptera. Snimak ove nezgode je ubačen u film.
• Režiser Michael Cimino ubijedio je Christophera Walkena da pljune Michaelu u lice. Kad je Walken to stvarno i učinio, Robert De Niro je bio potpuno iznenađen, što je se moglo vidjeti po njegovoj reakciji. De Niro je bio toliko ljut zbog toga da zamalo nije potpuno napustio snimanje. Cimino je kasnije rekao o Walkenu:"On ima petlju!"
• Robert De Niro tvrdi da mu je snimanje ovog filma bilo fizički najzahtijevnije.
• Chuck Aspegren nije uopšte bio profesionalni glumac kad mu je bila dodijeljena uloga. Bio je poslovođa u željezari koju su u periodu priprema snimanja posjetili Robert De Niro i Michael Cimino. Oni su toliko bili impresionirani Aspergenom da su odlučili da mu ponude ulogu. On je ustvari bio tek druga osoba kojoj je ponuđena uloga pored samog De Nira.
• Robert De Niro koji se družio sa radnicima željezare, što je bilo dio njegovih priprema za ulogu, predstavljen je radnicima kao Bob, ali niko nije mogao prepoznati da je to ustvari slavni Robert De Niro.
• Jan Scruggs veteran Vijetnamskog rata koji je postao savjetnik u američkom ministarstvu rada, došao je na ideju izgradnje Nacionalnog muzeja veterana Vijetnamskog rata nakon što je gledao film u proljeće 1979.
• John Cazale je bio jako slab kad je snimanje započelo, i zbog toga njegove scene su bile snimljene prve. Michael Cimino je znao odmah na početku da je Cazale obolio od raka, ali ostala ekipa nije znala. Kada su saznali htjeli su odmah da ga zamijenu. Kad je Meryl Streep saznala za njihove namjere, zaprijetila je da će napustiti snimanje ako to učine. Cazale je preminuo ubrzo nakon što je snimanje filma završeno.
• Tokom snimanja scene ruskog ruleta, pravi meci su bili u pištolju kako bi se podigla tenzija među glumcima. Ovo je bio De Nirov prijedlog. Međutim prije nego što bi neko okinuo provjeravalo bi se da metak slučajno ne bi bio na redu za ispaljenje.
• Sredinom 1970-ih dok je film još bio u planu, Vijetnam je još uvijek bio tabu tema za sve holivudske studije. Upravo je engleska kompanija EMI (na čelu sa Sir Bernardom Delfontom) koji je bio prvi koji je obećao finansiranje. Universal se uključio mnogo kasnije.
• Scene vjenčanja su snimane u ljeto, ali radnja je trebala da se desi u jesen. Da bi dočarali jesen, lišće je skinuto sa drveća i ofarbano narandžastom bojom. Zatim su lišće ponovo okačili o drveće.
• Michael Cimino je proveo šest mjeseci snimajući film, i sljedećih pet mjeseci radio je na zvuku. Pošto je ovo bio njegov prvi Dolby film, bio je željan da iskoristi ovu tehnologiju do krajnosti.
• Kad je film prvi put bio prikazan na Berlinskom filmskom festivalu 1977, jedan od najvećih ispada se desio kada je sovjetska delegacija izašla u znak protesta zbog načina na koji je film prikazao narod Vijetnama. Ovaj incident je izazvao domino-efekat pa su sljedeće zemlje uradile isto: Kuba, Istočna Njemačka, Bugarska, Poljska i Čehoslovačka, kao i dva člana žirija koji su dali ostavku u znak podrške.
• Kompozitor Stanley Myers napisao je kompoziciju Cavatina, što je kasnije bila tematska muzika za film, ali je isprva bila puno kraća i napisana za klavir. Klasični gitarist John Williams ubijedio ga je da je proširi i aranžira za gitaru. Williamsovo izvođenje ovog djela je kasnije iskorišteno za film.^[1]

Kritike

... Film je ambiciozan i niže uspjehe na svim nivoima i dokazuje da je Cimino važan režiser koji zaslužuje da se gleda veoma pažljivo ...

Charles Schreger, Variety

... Filmski opis besmislenog rata ostaje važan sve dok lideri gladni vlasti nastavljaju da igraju Ruski rulet sa životima mladih vojnika.

Matt Brunson, Creative Loafing ^[3]

... Film je zapis kako je Vijetnamski rat ušao u njihove živote i zauvijek ih promijenio na gore. Ovo nije anti-ratni film, niti je film koji podržava rat. Nijedan film dosada nije potresao naša osjećanja kao što je ovaj.

Roger Ebert ^[4]