Milioner s ulice je britanska filmska drama snimljena 2008. u režiji Dannyja Boylea, a ko-režirao ga je u Indiji Loveleen Tandan. Simon Beaufoy je napisao scenarij kao adaptaciju romana Q & A iz 2005. koji je napisao indijski pisac i diplomata Vikas Swarup. Film je sniman u Indiji, a to je priča o Jamalu Maliku, mladiću iz Dharavija siromašne četvrti Bombaja koji se pojavljuje u indijskoj verziji kviza Ko želi biti milioner? i premašuje očekivanja ljudi, čime budi sumnju domaćina kviza i policijskih službenika. Film kombinira elemente kriminala i avanture. Nakon svjetske premijere na Telluride filmskom festivalu i kasnije projekcije na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu i Londonskom filmskom festivalu, Milioner s ulice je doživio premijeru u Velikoj Britaniji, 9. januara2009. u SAD-u 12. novembra 2008. Film je također premijerno prikazan u Bombaju 22. januara 2009. Film je bio nominiran za 10 Oscara i osvojio ih je ukupno 8, uključujući i one za najbolji film, najboljeg režisera, i najbolji adaptirani scenarij.[2]
Radnja
Ovo je priča o Jamalu Maliku (Patel), 18 godina starom siročetu iz siromašnih četvrti Mumbaija, koji treba da doživi najveći dan svog života. Pred cijelom nacijom koja ga je gledala, on je samo sa jednim pitanjem blizu osvajanja nevjerovatnih 20 miliona rupija na indijskom kvizu "Ko želi biti milioner?"
Ali tokom pauze u noći, policija ga je uhapsila pod sumnjom varanja; kako bi jedna skitnica sa ulice mogla znati toliko? Očajan da dokaže svoju nevinost, Jamal priča priču o svom životu u sirotinjskoj četvrti gdje su on i njegov brat odrastali, o njihovim zajedničkim avanturama na putu, o sukobima s lokalnim bandama, i Latikom (Pinto), djevojkom koju je volio i izgubio. Svako poglavlje njegove priče otkriva ključ za odgovor na svako od pitanja kviza.
Svako poglavlje Jamalove slojevite priče otkriva gdje je naučio odgovore na kvizova naizgled nemoguća pitanja. Ali jedno pitanje ostaje misterija: šta ovaj mladi čovjek, koji je bez očite želje za bogatstvom, stvarno traži na kvizu?
Kada novi dan sviće, a Jamal se vraća da odgovori na konačno pitanje, inspektor i 60 miliona gledalaca će ubrzo saznati.[1]
Danny Boyle - najbolja režija - nagrade Udruženja filmskih kritičara centralnog Ohija, Chicaga, Dallasa, Floride, Italije, Londona, Los Angelesa, Phoenixa, San Diega, Washingtona DC
Simon Beaufoy - najbolji scenarij - nagrade Udruženja filmskih kritičara centralnog Ohija, Chicaga, Floride, Kansas Cityja, Londona, Phoenixa, San Diega, Washingtona DC
A.R. Rahman - najbolja muzika - nagrade Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa, San Diega,
Dev Patel - najbolji glumac - nagrade Udruženja filmskih kritičara Phoenixa, Washingtona DC
Anthony Dodd Mantle - najbolja fotografija - nagrade Udruženja filmskih kritičara New Yorka, San Diega
Najbolji strani film - nagrada "Amanda" (Norveška)
Chris Dickens - najbolja montaža - Udruženje američkih montažera
Anthony Dodd Mantle - najbolja fotografija - Društvo američkih fotografa
Danny Boyle - najbolja režija - Filmski festival u Austinu
Simon Beaufoy - najbolji scenarista - Filmski festival u Austinu
Najbolji nezavisni film - nagrada Britanskog nezavisnog filma
Danny Boyle - najbolji režiser - nagrada Britanskog nezavisnog filma
Dev Patel - najbolji novajlija u filmu - nagrada Britanskog nezavisnog filma
Najbolji evropski film - nagrada "David di Donatello"
Danny Boyle - najbolji režiser - nagrada Udruženja američkih režisera
Najbolji strani film - nagrada "Zlatni orao" (Rusija)
Najbolji evropski film - nagrada "Goya"
A.R. Rahman, Gulzar - najbolja filmska muzika - nagrada Grammy
Freida Pinto - najbolja glumica - nagrada Filmskog festivala Palm Springsa
Najbolji ne-američki film - nagrada Robert Festivala
Najbolji strani film - nagrada Filmskog festivala St. Louisa
Simon Beaufoy - najbolji scenarista - nagrada Udruženja američkih pisaca [1]
Zanimljivosti
Mercedes-Benz je tražio da njegovi logotipi budu uklonjeni u scenama koje se odvijaju u siromašnim četvrtima. Firma, prema tvrdnji Dannyja Boylea, nije željela biti povezana sa siromašnim područjem, bojeći se da bi mogli pokvariti svoj imidž.
Režiser Danny Boyle ostavio novac na bankovnom računu za trojicu dječaka glumaca i da će im biti isplaćeno nakon završetka osnovne škole, sa 16 godina. Producentska firma je platila vozača koji će voziti djecu u školu svakodnevno sve dok ne napune 16 godina.
Filmu je isprva bio namijenjen PG-13 rejting. Na kraju, dobio je R rejting zbog svog intenzivnog tona. Zbog nedostatka vremena ili novca za žalbe, film je pušten sa dodijeljenim rejtingom.
A.R. Rahmanu je trebalo samo 20 dana da komponuje cijelu filmsku muziku.
Longiness Fernandes je bio koreograf za plesne scene postavljene za pjesmu "Jai Ho", koja se mogla čuti na završetku filma. No, njegovo ime je greškom izostavljeno u kreditima filma. Nezadovoljan s tim, Longiness preskače premijere filma. Danny Boyle je također bio uzrujan zbog ove greške i obećao je Longinessu da će greška biti ispravljena, i to u stilu. Dok je prihvaćao Oskara za najboljeg režisera, on je priznao svoju grešku pred publikom i zahvalio se Longinessu. Pjesma "Jai Ho" je također osvojila Oscara za najbolju pjesmu autora AR Rahmana i Gulzara.
Indijski diplomata Vikas Swarup je napisao svoj prvi roman 'Q i A' nakon što je bio nadahnut profesorom Sugatom Mitrom koji je napravio eksperiment "rupa u zidu", koji je postavio kioske s kompjuterima u indijskim četvrtima, tako da ih svako može koristiti i imati pristup internetu. Roman je zatim bio prilagođen za scenarij filma. "Rupa u zidu" eksperiment je kasnije prerastao u organizaciju "Rupa u zidu obrazovanja Limited (HiWEL), koja ima 300 kioska na raspolaganju za više od 300,000 djece u Indiji i nekoliko afričkih zemalja.
Ovo je bio prvi strani film koji je osvojio Oscara za najbolji film još od Posljednjeg kineskog cara iz 1988. Nijedan od ovih filmova nije proizveden niti podržan od strane velikih američkih filmskih studija.[1]
Kritike
... Ovo je uzbudljiva priča koja vas ostavlja bez daha, srceparajuća i stimulirajuća u isto vrijeme, priča o siročetu iz Mumbaija koje se diže od siromaštva do bogatstva koristeći snagu njegove živahne inteligencije. Film je univerzalni dokument koji predstavlja pravu Indiju milionima posjetitelja kina po prvi put. Pravu Indiju, ispunjenu s radnjom koja je pouzdana i vječna kao što su brda. Filmska površina je tako zasljepljujuća da ćete jedva shvatiti kako je tradicionalna. Pod pojmom stvarna Indija, ne mislim na ukočeni dokumentarac poput Louis Malleove "Calcutte" ili nedavnog "Rođen u bordelima". Mislim na onu pravu Indiju u društvenim razinama koje se čine da su razdvojene vijekovima. Film kombinira neizvjesnost kviza sa vizijom i energijom "Božijeg Grada" i nikada ne prestaje sa utrkom. Kad sam prvi put vidio Milionera s ulice u Torontu, bio sam svjedok fenomena: dramatični dokaz da je film o tome kako se sam predstavlja. Izašao sam iz kina i sigurno predvidio da će osvojiti nagradu publike. Sedam dana kasnije, to se i desilo. To je jedan od onih čudesnih djela koji ostvaruje svoje neposredne ciljeve i nastavlja da se penje prema vrhu.
... Može se činiti čudnim da dva Britanca, režiser Danny Boyle i scenarist Simon Beaufoy, postave film u Mumbaiju u kojem glume uglavnom nepoznati indijski glumci. Ali njihov entuzijazam je stvaran i priča za kojom jure ne može biti sveobuhvatnija. Adaptacija nagrađivanog romana "Q i A" autora Vikasa Swarupa, to je Oliver Twist na način "Božijeg grada". Milioner s ulice zaslužuje sve pohvale, ali porodice bi trebale uzeti u obzir njegov sadržaj koji je za odrasle, uključujući i scene mučenja i unakaženja. Stvarnost nije uvijek lijepa, ali, u rukama lukavog posmatrača kao što je Danny Boyle, to može biti čudesno posmatranje. Osebujni dodaci uključuju zajedničke komentare između Boylea i Deva Patela, plus pola sata vrijednog materijala o izbrisanim i proširenim scenama.
... Milioner s ulice je hiperaktivna priča od krpa do bogatstva koja se odigrava na nasilnim ulicama Mumbaija. To je brutalna priča dječjeg iskorištavanja i zlostavljanja koja bi napravila Charlesa Dickensa da se prevrne u grobu. Film se usredsredio na tužno postojanje Jamala (Dev Patel), muslimana koji je postao beskućnikom zajedno sa gomilom djece bez roditelja nakon masovnog pokolja u vjerskom ratu. U svakom slučaju, sve se završava optimistično za većinu potlačenih likova, iako uslovi koji preovladavaju u Indiji danas pokazuju veoma drugačije stanje. Ali ništa ne brinite, postoji uzbudljivi finale u stilu Bollywooda, tu je čak ubačena i pomalo pretjerana romantika, sa radnjom koja im ostavlja dosta problema na njihovom putu.
