Bosna je povijesna i zemljopisna regija koja čini sjeverni dio države Bosna i Hercegovina.
Površina Bosne (granice s Hercegovinom nisu strogo određene) iznosi oko 40 000 km2 čineći oko 80 % površine BiH.
Središnji dijelovi Bosne bili su naseljeni neolitskim zemljoradnicima koji su pripadali kakanjskoj kulturi koja je bila lokalna inačica Starčevačke kulture s nekim elementima Danilske kulture.[1] Nju je naslijedila butmirska u skoro čitavom središnjem dijelu Bosne. Prvim Indoeuropljanima smatraju se pripadnici vučedolske kulture.
U brončanom dobu područje uže Bosne bilo je naseljeno srednjobosanskom kulturom željeznog doba koja je postojala zajedno s glasinačkom. Kasnije je ilirsko pleme Dezitijati postalo dominantno u središnjem dijelu Bosne. Izvori o povijesti Bosne do 10. stoljeća oskudni su, a njome su vladali Bizant, Duklja, Bugarska, Hrvatsko Kraljevstvo. Kao zemlja spominje se u De Administrando Imperio kao zemljica koja se prostire oko rijeke Bosne u današnjim poljima Sarajeva i Visokog.[2][3] Prvi vladar Bosne poznat po imenu bio je ban Borić.[4]
Najveći gradovi u regiji Bosne su:
Bosna u obujmu, u kakvom se navodi u djelu DAI kao jedinstvena teritorijalna jedinica, protezala se, kako neki autori smatraju, na području u kojem su prije prebivali Desitijati (M. Hadžijahić). Ti Desitijati, koji su nastavali istočnu i srednju Bosnu počevši od Travnika prema Rogatici pa dalje, imali su središte oko današnje Breze. (Mandić 1942, str. 133.)